21 – Обожавање

I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.

A Melhisedek car Salimski iznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenik Boga višnjega. I blagoslovi ga govoreæi: blagosloven da je Avram Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja! I blagosloven da je Bog višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.

A Avram reèe caru Sodomskom: dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja, zaklinjuæi se:

A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe:

Tada èovjek savivši se pokloni se Gospodu,

I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, što me dovede pravijem putem da naðem kæer brata gospodara svojega za sina njegova.

A kad èu sluga Avramov rijeèi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

I javi mu se anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva.

A Bog reèe: ne idi ovamo. Izuj obuæu svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.

A Gospod reèe Mojsiju: ja sam onaj što jest. I reèe: tako æeš kazati sinovima Izrailjevijem: koji jest, on me posla k vama.

Ali te ostavih da pokažem na tebi silu svoju, i da se pripovijeda ime moje po svoj zemlji.

A Gospod iðaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeæi ih putem, a noæu u stupu od ognja svijetleæi im, da bi putovali danju i noæu. I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noæu.

I podiže se anðeo Gospodnji, koji iðaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leða; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leða.

Tada zapjeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pjevaæu Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviæu ga; Boga oca mojega, i uzvišivaæu ga.

Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja. I mnoštvom velièanstva svojega oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnjev svoj, i proždrije ih kao slamu.

Ko je kao ti meðu silnima, Gospode? ko je kao ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da èini èudesa?

Gospod æe carovati dovijeka.

I kad reèe Aron svemu zboru sinova Izrailjevih, pogledaše u pustinju, i gle, slava Gospodnja pokaza se u oblaku.

A Gospod reèe Mojsiju: evo, ja æu doæi k tebi u gustom oblaku, da narod èuje kad ti stanem govoriti i da ti vjeruje dovijeka. Jer Mojsije bješe javio Gospodu rijeèi narodne.

A treæi dan kad bi ujutru, gromovi zagrmješe i munje zasijevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji bijaše u okolu. Tada Mojsije izvede narod iz okola pred Boga, i stadoše ispod gore. A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siðe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peæi, i sva se gora tresijaše veoma.

I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. I slava Gospodnja bješe po viðenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. I Mojsije uðe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori èetrdeset dana i èetrdeset noæi.

I tu æu se sastajati s tobom i govoriæu ti ozgo sa zaklopca izmeðu dva heruvima, koji æe biti na kovèegu od svjedoèanstva, sve što æu ti zapovijedati za sinove Izrailjeve.

A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. I sav narod videæi stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori èovjek s prijateljem svojim. Potom se vraæaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.

I reèe Gospod: moje æe lice iæi naprijed, i daæu ti odmor.

Opet reèe Mojsije: molim te, pokaži mi slavu svoju. A Gospod mu reèe: uèiniæu da proðe sve dobro moje ispred tebe, i povikaæu po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaæu se kome se smilujem, i požaliæu koga požalim. I reèe: ali neæeš moæi vidjeti lica mojega, jer ne može èovjek mene vidjeti i ostati živ. I reèe Gospod: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava moja, metnuæu te u rasjelinu kamenu, i zakloniæu te rukom svojom dok ne proðem. Potom æu dignuti ruku svoju, i vidjeæeš me s leða, a lice se moje ne može vidjeti.

A Gospod siðe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeæi Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem i istinom. Koji èuva milost tisuæama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otaèke na sinovima i na unucima do treæega i èetvrtoga koljena. A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. I ne mogaše Mojsije uæi u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator.

Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noæu oganj bješe na njemu pred oèima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu.

Potom uðe Mojsije s Aronom u šator od sastanka, a kad opet izaðoše blagosloviše narod; i slava se Gospodnja pokaza svemu narodu. Jer doðe oganj od Gospoda, i spali na oltaru žrtvu paljenicu i salo. I vidjevši to sav narod povika i pade nièice.

I kaza Gospod Mojsiju: reci Aronu bratu svojemu da ne ulazi u svako doba u svetinju za zavjes pred zaklopac koji je na kovèegu, da ne pogine, jer æu se u oblaku nad zaklopcem javljati.

A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svjedoèanstva; a uveèe bješe nad šatorom kao oganj do jutra. Tako bijaše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noæu bijaše kao oganj.

Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje,

A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru.

A kad se stjecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja.

I doðe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše nièice; i pokaza im se slava Gospodnja.

Tada Gospod otvori oèi Valamu, koji ugleda anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim.

Kaže koji èuje rijeèi Božje, i koji zna znanje o višnjem, i koji vidi utvaru svemoguæega i kad padne otvorene su mu oèi:

Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugoga osim njega. Dao ti je da èuješ glas njegov s neba da bi te nauèio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i rijeèi njegove èuo si isred ognja.

Znaj dakle i pamti u srcu svojem da je Gospod Bog, gore na nebu i dolje na zemlji, nema drugoga.

I rekoste: gle, pokaza nam Gospod Bog naš slavu i velièinu svoju, i èusmo glas njegov isred ognja; danas vidjesmo gdje Bog govori s èovjekom, i èovjek osta živ.

Èuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.

Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona;

Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje.

Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve rijeèi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeæi se slavnoga i strašnoga imena Gospoda Boga svojega,

Jer æu javljati ime Gospodnje; velièajte Boga našega. Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit.

Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.

Izrailju! niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoæ, i u velièanstvu svojem na oblacima. Zaklon je Bog vjeèni i pod mišicom vjeènom; on æe odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reæi æe: zatri!

A on reèe: nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada doðoh. I Isus pade nièice na zemlju, i pokloni se, i reèe mu: šta zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu? A vojvoda vojske Gospodnje reèe Isusu: izuj obuæu s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I uèini Isus tako.

A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom; a sedmoga dana obidite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube. Pa kad otežuæi zatrube u rogove ovnujske, èim èujete glas od trube, neka povièe sav narod iza glasa; i zidovi æe gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se.

Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod èu glas trubni i povika iza glasa, popadaše zidovi na mjestu svom; i narod uðe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad.

A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovèegom Gospodnjim, i leža do veèera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi.

Èujte carevi, slušajte knezovi; ja, ja æu Gospodu pjevati, popijevaæu Gospodu Bogu Izrailjevu.

A anðeo Gospodnji odgovori mu: što pitaš za ime moje? Èudno je. Tada Manoje uze jare i dar, i prinese Gospodu na stijeni; a anðeo uèini èudo pred Manojem i ženom njegovom; Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anðeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videæi to padoše nièice na zemlju;

Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš.

A David i sav dom Izrailjev udarahu pred Gospodom u svakojake sprave od drveta kedrova, u gusle, u psaltire, u bubnje, u svirale i u kimvale.

I David igraše iz sve snage pred Gospodom, i bješe ogrnut opleækom lanenijem. Tako David i sav dom Izrailjev nošahu kovèeg Gospodnji podvikujuæi i trubeæi u trube. A kad kovèeg Gospodnji ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra pred Gospodom, i podrugnu mu se u srcu svojem.

Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.

Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.

Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,

A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.

Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu, I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti gore na nebu ni dolje na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim;

Ali hoæe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah?

A narod kad to vidje sav popada nièice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog.

A Miheja mu reèe: zato èuj rijeè Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane.

I pomoli se Jezekija Gospodu govoreæi: Gospode Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju,

A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajuæi i udarajuæi u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeæi u trube.

I reèe David poglavarima Levitskim da postave izmeðu braæe svoje pjevaèe sa spravama muzièkim, sa psaltirima i guslama i kimvalima, da pjevaju u glas veselo.

I David bijaše ogrnut plaštem od tankoga platna, tako i svi Leviti koji nošahu kovèeg i pjevaèi, i Henanija koji upravljaše nosiocima meðu pjevaèima. I David imaše na sebi opleæak lanen. I tako sav narod Izrailjev praæaše kovèeg zavjeta Gospodnjega klikujuæi i trubeæi u trube i u rogove i udarajuæi u kimvale i u psaltire i u gusle. A kad kovèeg zavjeta Gospodnjega ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra, i podrugnu mu se u srcu svom.

Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova. Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka.

Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo. Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova. Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio. Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu. Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti. Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje. Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu. Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji. Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom. Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda.

I da stoje jutrom i hvale i slave Gospoda, i tako veèerom,

Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reèe David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka. Tvoje je, Gospode, velièanstvo i sila i slava i vjeènost i èast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar; Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svijem, i u tvojoj je ruci moæ i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno.

A kad sveštenici izidoše iz svetinje, jer sveštenici koji se naðoše osveštaše se ne pazeæi na red, I Leviti pjevaèi svi, koji bijahu uz Asafa i Emana i Jedutuna, i sinovi njihovi i braæa njihova, obuèeni u tanko platno, stajahu s kimvalima i psaltirima i s guslama s istoène strane oltaru, i s njima sto i dvadeset sveštenika, koji trubljahu u trube, I kad oni koji trubljahu u trube i koji pjevahu, složno jednijem glasom hvaljahu i slavljahu Gospoda, i kad podizahu glas uz trube i kimvale i gusle, hvaleæi Gospoda da je dobar, da je dovijeka milost njegova, tada se napuni oblaka dom Gospodnji, Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka, jer se slave Gospodnje napuni dom Božji.

Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje. A bješe naèinio Solomun podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema, pet lakata dugo i pet lakata široko, a tri lakta visoko; pa stade na nj, i kleèe na koljena pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu. I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti ni na nebu ni na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim;

Ali hoæe li doista Bog stanovati s èovjekom na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah.

A kad svrši Solomun molitvu, siðe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, Te ne mogahu sveštenici uæi u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. A svi sinovi Izrailjevi videæi gdje siðe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.

A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pjesme Gospodnje što ih bješe naèinio car David da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, pjesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu.

A Miheja reèe: zato èujte rijeè Gospodnju: vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane;

I tako dogovoriv se s narodom postavi pjevaèe Gospodnje da hvale svetu krasotu iduæi pred vojskom i govoreæi: hvalite Gospoda, jer je dovijeka milost njegova.

Potom reèe car i knezovi Levitima da hvale Gospoda rijeèima Davidovijem i Asafa vidioca; i hvališe s velikim veseljem, i savivši se pokloniše se.

I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruða za slavu Gospodnju.

I kad zidari polagahu temelj crkvi Gospodnjoj, postaviše sveštenike obuèene s trubama i Levite sinove Asafove s kimvalima da hvale Gospoda po uredbi Davida cara Izrailjeva. I pjevahu naizmjence hvaleæi i slaveæi Gospoda: jer je dovijeka milost njegova nad Izrailjem. I sav narod podvikivaše iza glasa hvaleæi Gospoda što se osnivaše dom Gospodnji.

A o veèernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, i klekavši na koljena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu,

I Jezdra blagoslovi Gospoda Boga velikoga, a sav narod odgovori: amin, amin, podigavši ruke svoje, pa se saviše i pokloniše se Gospodu licem do zemlje.

A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mjesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svojemu. I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svojega od vijeka do vijeka; i da se blagosilja ime tvoje slavno i uzvišeno svrh svakoga blagoslova i hvale. Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.

Ni onda ih radi velike milosti svoje nijesi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije otstupao od njih danju vodeæi ih putem, niti stup ognjeni noæu svijetleæi im putem kojim æe iæi.

A kad se osveæivaše zid Jerusalimski, tražiše Levite po svijem mjestima njihovijem da ih dovedu u Jerusalim da se svrši posveæenje s veseljem, hvalom i pjesmama uz kimvale, psaltire i gusle.

Jer otprije, za vremena Davidova i Asafova biše postavljeni glavari pjevaèki i pjesme u hvalu i slavu Bogu.

Tada usta Jov i razdrije plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se, I reèe: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go æu se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.

Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju, Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja;

Možeš li ti tajne Božije dokuèiti, ili dokuèiti savršenstvo svemoguæega?

Da ti upraviš srce svoje i podigneš ruke svoje k njemu,

Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom. I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni.

I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja. Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.

Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on? Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo? Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi.

I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta. Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh. Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih. Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov. Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.

Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?

Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava. Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi.

Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

“Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega.

Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa.

Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji!

Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja. Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!

Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;

Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.

Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.

Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

Pjevaæu Gospodu, koji mi dobro èini.

Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me

Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja, Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje! Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.

Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.

Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju. Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?

Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,

Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.

Podigni se, Gospode, silom svojom; mi æemo pjevati i slaviti jakost tvoju.

Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!

Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te. Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo! Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva. Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje. Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka. Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.

Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. Ko je taj car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je car slave.

Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu.

Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. Èuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me. Srce moje govori pred tobom što si rekao: “tražite lice moje”; tražim lice tvoje, Gospode!

Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga.

Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte Gospodu slavu i èast. Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Glas je Gospodnji nad vodom, Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom. Glas je Gospodnji silan, glas je Gospodnji slavan.

Glas Gospodnji oprašta košute bremena, i sa šuma skida odijelo; i u crkvi njegovoj sve govori o slavi njegovoj. Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeæe Gospod kao car uvijek.

Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo.

I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem. Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti.

Veselite se pravednici pred Gospodom; pravednima dolikuje slaviti. Slavite Gospoda guslama, udarajte mu u psaltir od deset žica. Pjevajte mu pjesmu novu, složno udarajte podvikujuæi;

Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima. Gospodom se hvali duša moja; neka èuju koji stradaju, pa neka se raduju. Velièajte Gospoda sa mnom, uzvišujmo ime njegovo zajedno.

Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te:

Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu! I moj æe jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan.

I metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, i poèinju se bojati Gospoda, i uzdati se u njega.

Neka se tješe i vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod!

A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka. Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.

Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad æu doæi i pokazati se licu Božijemu?

Danju je javljao Gospod milost svoju, a noæu mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega.

Onda æu pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviæu te, Bože, Bože moj!

Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju. I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa.

Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.

Uèiniæu da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom æe te slaviti narodi vavijek vijeka.

Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.

Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem. Jer je višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom.

Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!

Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj.

Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka.

Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje. Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.”

Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja æu mu pokazati spasenje Božije.

Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju. Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju.

Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.

A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje. Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje.

Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan.

Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj. Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju. Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe; Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje. Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja. Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi.

A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.

U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti.

Poklikni Bogu, sva zemljo! Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu. Recite Bogu: kako si strašan u djelima svojim! radi velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu.

Vlada silom svojom uvijek, oèi njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli! Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i glasite hvalu njemu.

Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.

Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.

Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima. Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!

Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali.

Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe!

Nek se tješe i vesele tobom koji traže tebe, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik je Bog!

Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda. Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako. Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.

A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.

I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.

Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati.

Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni.

Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim. Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa! I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin.

Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;

I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;

I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.

Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu. Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom.

I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.

Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama! Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome. I ptica nahodi kuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj! Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka.

Svi narodi, koje si stvorio, doæi æe i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš èudesa; ti si jedan Bog. Pokaži mi, Gospode, put svoj, i iæi æu u istini tvojoj; uèini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega. Slaviæu te, Gospode Bože moj, svijem srcem svojim, i poštovaæu ime tvoje dovijeka.

I koji pjevaju i vesele se, svi su izvori moji u tebi.

Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.

Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima.

Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim? Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.

Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.

Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.

Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.

Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva.

Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji,

Gospod caruje. Obukao se u velièanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vasiljena tvrda, i neæe se pomjeriti. Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si. Podižu rijeke, Gospode, podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke vale svoje: Od hujanja vode mnoge i silne, od vala morskih silniji je na visini Gospod. Svjedoèanstva su tvoja veoma tvrda; domu tvojemu pripada svetost, Gospode, na dugo vrijeme.

Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega! Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu! Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.

Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.

Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj Gospodu, sva zemljo! Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti: strašniji je od svijeh bogova. Jer su svi bogovi u naroda ništa: a Gospod je nebesa stvorio. Slava je i velièanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj. Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! Recite narodima: Gospod caruje; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti; on æe suditi narodima pravo. Nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje; nek pljeska more i što je u njemu; Neka skaèe polje i sve što je na njemu; tada nek se raduju sva drveta šumska Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiæe vasiljenoj po pravdi, i narodima po istini svojoj.

Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se vesele ostrva mnoga. Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu.

Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji. Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu.

Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove.

Pojte Gospodu pjesmu novu, jer uèini èudesa. Pomože mu desnica njegova i sveta mišica njegova.

Raduj se Gospodu, sva zemljo; pjevajte, poklikujte i popijevajte! Udarajte Gospodu u gusle, u gusle i s glasom psalamskim. U trube i rogove zatrubite pred carem Gospodom. Neka pljeska more i što je u njemu, vasiljena i koji u njoj žive; Rijeke neka pljeskaju rukama; skupa gore nek se raduju

Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je svet! Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je svet!

Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je svet Gospod Bog naš.

Raduj se Gospodu, sva zemljo! Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajuæi! Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove. Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga, i blagosiljajte ime njegovo. Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno.

Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode, slavim.

Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;

Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.

Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio.

Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.

Blagosiljajte Gospoda anðeli njegovi, koji ste silni krjepošæu, izvršujete rijeè njegovu slušajuæi glas rijeèi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!

Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;

Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;

Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!

Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova. Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.

Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?

Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!

Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.

Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!

Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom. Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano. Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima. Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja. Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga,

Hvalim te, Gospode, od svega srca na vijeæu pravednièkom i na saboru. Velika su djela Gospodnja, draga svima koji ih ljube. Djelo je njegovo slava i krasota, i pravda njegova traje dovijeka.

Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi zavavijek zavjet svoj. Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati. Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvala njegova traje dovijeka.

Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje, Da bude ime Gospodnje blagosloveno otsad i dovijeka. Od istoka sunèanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje.

Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji;

Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.

Nego æemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja!

Žrtvu za hvalu prinijeæu tebi, i ime Gospodnje prizvaæu. Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem, U dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusalime. Aliluja!

Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena; Jer je velika milost njegova k nama, i istina Gospodnja traje dovijeka. Aliluja!

Neka reku svi koji se boje Gospoda da je dovijeka milost njegova.

Desnica Gospodnja uzvišuje, desnica Gospodnja daje silu.”

Hvalim te, što si me uslišio, i postao mi spasitelj. Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim oèima. Evo dan, koji stvori Gospod! Radujmo se i veselimo se u nj!

Ti si Bog moj, tebe hvalim, Bože moj, tebe uzvišujem. Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je milost njegova dovijeka.

Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim.

U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.

Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.

Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim.

Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.

Podignite ruke svoje k svetinji, i blagosiljajte Gospoda.

Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje, Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega. Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko.

Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja!

Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova. Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova;

Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova.

Slavim te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam tebi. Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao rijeè svoju. U dan, u koji zazvah, ti si me uslišio, dunuo slobodu u dušu moju. Slaviæe te, Gospode, svi carevi zemaljski, kad èuju rijeèi usta tvojih; I pjevaæe putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja.

Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.

Pružam k tebi ruke svoje; duša je moja kao suha zemlja pred tobom.

Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi,

Uzvišivaæu te, Bože moj, care moj, blagosiljaæu ime tvoje od vijeka do vijeka. Svaki æu te dan blagosiljati, i hvaliæu ime tvoje dovijeka i bez prestanka. Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i velièanstvo njegovo ne može se dosegnuti. Od koljena do koljena hvaliæe djela tvoja, i silu tvoju kazivati. O visokoj slavi tvojega velièanstva, i o divnim djelima tvojim razmišljam. Pripovijedaæe silu èudesa tvojih, i ja æu velièanstvo tvoje kazivati. Hvaliæe veliku dobrotu tvoju i pravdu tvoju pjevaæe.

Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju. Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.

Hvalu Gospodu neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo uvijek i bez prestanka.

Hvali, dušo moja, Gospoda. Hvaliæu Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogu svojemu dok me je god.

Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.

Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.

Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere. Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje. Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.

Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! Hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima! Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše se. Postavi ih zasvagda i zavavijek, dade naredbu, koja neæe proæi.

Hvalite Gospoda na zemlji, velike ribe i sve bezdane; Oganj i grad, snijeg i magla, vjetar silni, koji izvršuje rijeè njegovu, Gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri, Zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate, Carevi zemaljski i svi narodi, knezovi i sve sudije zemaljske, Momci i djevojke, starci i djeca, Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.

Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svetijeh. Neka se veseli Izrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionski nek se raduju o caru svom. Neka hvale ime njegovo poklikujuæi, u bubanj i gusle neka mu udaraju. Jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajuæi ih. Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. Slava je Božija u ustima njihovijem, i maè s obje strane oštar u ruci njihovoj,

Hvalite Boga u svetinji njegovoj, hvalite ga na tvrði slave njegove. Hvalite ga prema sili njegovoj, hvalite ga prema visokome velièanstvu njegovu. Hvalite ga uz glas trubni, hvalite ga uz psaltir i gusle. Hvalite ga s bubnjem i veseljem, hvalite ga uz žice i organ. Hvalite ga uz jasne kimvale, hvalite ga uz kimvale gromovne. Sve što diše neka hvali Gospoda! Aliluja!

Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.

Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?

Da me hoæe poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina. Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke. Vuci me, za tobom æemo trèati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaæemo se i veseliæemo se tobom, spominjaæemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te.

Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkaðena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim?

Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka doðe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voæe svoje.

Uði u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova.

I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

Gospod æe stvoriti nad svakim stanom na gori Sionskoj i nad zborovima njezinijem oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noæu, jer æe nad svom slavom biti zaklon.

Gospod nad vojskama uzvisiæe se sudom, i Bog sveti posvetiæe se pravdom.

Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše. I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima.

Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni. Bez kraja æe rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To æe uèiniti revnost Gospoda nad vojskama.

I na njemu æe poèivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega.

I tada æete reæi: hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. Pojte Gospodu, jer uèini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji. Klikuj i pjevaj, koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas.

U to æe vrijeme èovjek pogledati na tvorca svojega, i oèi njegove gledaæe na sveca Izrailjeva;

Ovi æe podignuti glas svoj i pjevaæe, radi velièanstva Gospodnjega podvikivaæe od mora. Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva.

Gospode, ti si Bog moj, uzvišivaæu te, slaviæu ime tvoje, jer si uèinio èudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina. Jer si od grada naèinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neæe sagraditi. Zato æe te slaviti narod silan, grad strašnijeh naroda bojaæe te se.

Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod Gospod vjeèna stijena.

U ono æe vrijeme Gospod nad vojskama biti slavna kruna i dièan vijenac ostatku naroda svojega,

Pjevaæete kao noæu uoèi praznika, i veseliæete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj, I Gospod æe pustiti da se èuje slava glasa njegova, i pokazaæe kako maše rukom svojom s ljutijem gnjevom i plamenom ognjenijem koji proždire, s raspom i sa silnijem daždem i s gradom.

Oèi æe ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaæe zemlju daleku.

Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, on æe nas spasti.

I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe.

Gospod me spase, zato æemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi.

I javiæe se slava Gospodnja, i svako æe tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.

Ko je izmjerio vodu grstima svojim i nebesa premjerio peðu? ko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg?

Ne znate li? ne èujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih? On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. On obraæa knezove u ništa, sudije zemaljske èini da su kao taština.

Podignite gore oèi svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moæi ne izostaje nijedno?

Ne znaš li? nijesi li èuo da Bog vjeèni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruðuje? razumu njegovu nema mjere.

Vijaæeš ih, i vjetar æe ih odnijeti i vihor æe ih rasuti, a ti æeš se veseliti u Gospodu i hvaliæeš se svecem Izrailjevijem.

Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neæu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. Evo, preðašnje doðe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima. Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima.

Sve, koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i naèinih.

Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.

Ja sam Gospod svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš.

Narod koji sazdah sebi, pripovjedaæe hvalu moju.

Ovako govori Gospod car Izrailjev i izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: ja sam prvi i ja sam pošljednji, i osim mene nema Boga.

Pjevajte, nebesa, jer Gospod uèini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju.

Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš, Da bi poznali od istoka sunèanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga, Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod èinim sve to.

Jer ovako veli Gospod, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i naèinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je naèinio da se na njoj nastava: ja sam Gospod, i nema drugoga.

Pogledajte u mene, i spašæete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih rijeè pravedna, i neæe se poreæi, da æe mi se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik,

Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, Koji od poèetka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i uèiniæu sve što mi je volja.

Ime je izbavitelju našemu Gospod nad vojskama, svetac Izrailjev.

Èuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: ja sam prvi, ja sam i pošljednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa peðu; kad ih zovnem, svi doðu.

Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: carevi æe vidjeti i ustati, i knezovi æe se pokloniti radi Gospoda, koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva, koji te je izabrao.

Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Gospod utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se.

Stražari æe tvoji podignuti glas, podignuæe glas, i svi æe zapjevati, jer æe oèima vidjeti gdje Gospod vodi natrag Sion. Klikujte i pjevajte, razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod svoj, izbavi Jerusalim.

Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaæe se.

Jer æete s veseljem izaæi, i u miru æete biti voðeni; gore i bregovi pjevaæe pred vama od radosti, i sva æe drveta poljska pljeskati rukama.

Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vjeènosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujuæi duh smjernijeh i oživljujuæi srce skrušenijeh.

Neæe ti više biti sunce vidjelo danju, niti æe ti sjajni mjesec svijetliti; nego æe ti Gospod biti vidjelo vjeèno i Bog tvoj biæe ti slava. Neæe više zalaziti sunce tvoje, niti æe mjesec tvoj pomrèati; jer æe ti Gospod biti vidjelo vjeèno, i dani žalosti tvoje svršiæe se. I tvoj æe narod biti sav pravedan, naslijediæe zemlju navijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku mojih biæe na moju slavu.

Da uèinim žalosnima u Sionu i dam im nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu.

Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? koji razdvoji vodu pred njima, da steèe sebi vjeèno ime?

Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka izbavitelj naš.

Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kao, a ti si naš lonèar, i svi smo djelo ruku tvojih.

Ovako veli Gospod: nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim: gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje poèivanje?

Jer kao što æe nova nebesa i nova zemlja, što æu ja naèiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako æe stajati sjeme vaše i ime vaše. I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziæe svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.

Mene li se neæete bojati? veli Gospod; od mene li neæete drktati? koji postavih pijesak moru za meðu vjeènom naredbom, i neæe prijeæi preko nje; ako mu i ustaju vali, neæe nadjaèati, ako i buèe, neæe je prijeæi.

A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vjeèni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.

Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovaèke.

Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod.

Nije li rijeè moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen?

I tražiæete me, i naæi æete me, kad me potražite svijem srcem svojim.

Ah, Gospode Gospode! eto, ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; ništa nije tebi teško. Èiniš milost na tisuæama, i vraæaš za bezakonje otaèko u njedra sinovima njihovijem nakon njih; Bože veliki, silni, kojemu je ime Gospod nad vojskama;

Gle, ja sam Gospod Bog svakoga tijela, eda li je meni što teško?

Glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevjestin, glas onijeh koji æe govoriti: slavite Gospoda nad vojskama, jer je dobar Gospod, jer je dovijeka milost njegova; koji æe prinositi prinose zahvalne u domu Gospodnjem; jer æu vratiti roblje ove zemlje kao što je bilo prije, govori Gospod.

Ustani, vièi obnoæ; u poèetku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica.

Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.

Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.

I èujah huku krila njihovijeh kad iðahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemoguæega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila. I kad stavši spuštahu krila, èujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem. I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viðenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po oblièju kao èovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oèi bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viðenje slave Božje na oèima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i èuh glas nekoga koji govoraše.

Tada podiže me duh, i èuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova;

I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje.

I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oèi kao ona što je vidjeh u polju.

I slava Gospodnja podiže se s heruvima na prag od doma, i napuni se dom oblaka, a trijem se napuni svjetlosti slave Gospodnje. I lupa krila u heruvima èujaše se do spoljašnjega trijema kao glas Boga svemoguæega kad govori.

I slava Gospodnja otide iznad praga od doma, i stade nad heruvime. I heruvimi mahnuvši krilima podigoše se od zemlje preda mnom polazeæi, i toèkovi prema njima; i stadoše na istoènijem vratima doma Gospodnjega, i slava Boga Izrailjeva bijaše ozgo nad njima.

Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i toèkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjeva bješe ozgo nad njima. I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu.

I proslaviæu se i posvetiæu se i biæu poznat pred mnogim narodima, i poznaæe da sam ja Gospod.

I gle, slava Boga Izrailjeva dohoðaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad doðoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje. A slava Gospodnja uðe u dom na vrata koja gledaju na istok. I podiže me duh i odvede me u unutrašnji trijem; i gle, dom bijaše pun slave Gospodnje. I èuh gdje mi progovori iz doma, i èovjek stajaše kod mene. I reèe mi: sine èovjeèji, ovo je mjesto prijestola mojega i mjesto stopa nogu mojih, gdje æu nastavati usred sinova Izrailjevijeh dovijeka; i dom Izrailjev neæe više skvrniti svetoga imena mojega, ni oni ni carevi njihovi kurvarstvom svojim i mrtvijem tjelesima careva svojih na visinama svojim.

I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

I objavi se tajna Danilu u noænoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskoga. Progovori Danilo i reèe: da je blagosloveno ime Gospodnje od vijeka do vijeka; jer je njegova mudrost i sila; I on mijenja vremena i èase; smeæe careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima. On otkriva što je duboko i sakriveno, zna što je u mraku, i svjetlost kod njega stanuje. Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, što si mi dao mudrost i silu, i što si mi objavio za što te molismo objaviv nam stvar carevu.

A u vrijeme tijeh careva Bog æe nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka neæe rasuti, i to se carstvo neæe ostaviti drugom narodu; ono æe satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo æe stajati dovijeka,

Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oèi svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, èija je vlast vlast vjeèna i èije je carstvo od koljena do koljena;

Sada ja Navuhodonosor hvalim, uzvišujem i slavim cara nebeskoga, èija su sva djela istina i èiji su putovi pravedni i koji može oboriti one koji hode ponosito.

Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kom bješe odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao èista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, toèkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuæa tisuæa služaše mu, i deset tisuæa po deset tisuæa stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše.

Vidjeh u utvarama noænijem, i gle, kao sin èovjeèji iðaše s oblacima nebeskim, i doðe do starca i stade pred njim. I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vjeèna, koja neæe proæi, i carstvo se njegovo neæe rasuti.

Ali æe sveci višnjega preuzeti carstvo, i držaæe carstvo navijek i dovijeka.

A carstvo i vlast i velièanstvo carsko pod svijem nebom daæe se narodu svetaca višnjega; njegovo æe carstvo biti vjeèno carstvo, i sve æe vlasti njemu služiti i slušati ga.

I stajaæe i pašæe ih silom Gospodnjom, velièanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni æe nastavati, jer æe on tada biti velik do krajeva zemaljskih.

Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiljena i sve što živi u njoj.

Jer æe se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode.

Bog doðe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila njegova.

Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje.

I potrešæu sve narode, i doæi æe izabrani iz svijeh naroda, i napuniæu ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama.

I ja æu mu, govori Gospod, biti zid ognjen unaokolo i biæu za slavu usred njega.

A on odgovori i reèe mi govoreæi: to je rijeè Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepošæu nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama.

Jer æe on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiæe slavu, i sjedjeæe i vladati na svom prijestolu, i biæe sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biæe meðu objema.

Raduj se mnogo, kæeri Sionska, podvikuj, kæeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarièinu.

I noge æe njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora æe se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da æe biti prodol vrlo velika, i polovina æe gore ustupiti na sjever a polovina na jug.

I Gospod æe biti car nad svom zemljom, u onaj dan biæe Gospod jedan i ime njegovo jedno.

Tada koji se boje Gospoda govoriše jedan drugome, i pogleda Gospod, i èu, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje Gospoda i misle o imenu njegovu.

Eto, djevojka æe zatrudnjeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo, koje æe reæi: s nama Bog.

Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo da mu se poklonimo.

I ušavši u kuæu, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.

I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.

Ovako dakle molite se vi: Oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; Da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;

I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin.

A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?

A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve.

A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij.

Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.

Jer æe doæi sin èovjeèij u slavi oca svojega s anðelima svojijem, i tada æe se vratiti svakome po djelima njegovijem.

I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet.

Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. I èuvši uèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo.

A Isus pogledavši na njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe, a Bogu je sve moguæe.

A Isus reèe im: zaista vam kažem da æete vi koji idete za mnom, u drugom roðenju, kad sjede sin èovjeèij na prijestolu slave svoje, sješæete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magarièinu.

A narod koji iðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

A kad vidješe glavari sveštenièki i književnici èudesa što uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se. I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu?

A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveæa zapovijest.

I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.

A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje. I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca.

I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.

Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.

I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.

A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se.

I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.

I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju?

Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.

I postade oblak te ih zakloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte.

A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.

A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.

I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.

Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi.

I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.

A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.

I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski.

A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane.

I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

Jer u Boga sve je moguæe što reèe.

I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;

I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.

I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.

I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.

I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.

A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan.

A njima reèe: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?

Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi njega æe se sin èovjeèij postidjeti kad doðe u slavi svojoj i oèinoj i svetijeh anðela.

I svi se divljahu velièini Božijoj. A kad se svi èuðahu svemu što èinjaše Isus, reèe uèenicima svojijem:

U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja.

A on odgovarajuæi reèe: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe.

A on im reèe: kad se molite Bogu govorite: oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;

A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe.

I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.

A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli, Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini! I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem. I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.

I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.

Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi.

Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.

A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.

A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.

I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.

I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.

Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.

I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.

Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.

Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.

Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.

Isus im pak opet reèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neæe hoditi po tami, nego æe imati vidjelo života.

A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio.

A on reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.

Ja i otac jedno smo.

Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?

A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano: Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu.

A Isus odgovori im govoreæi: doðe èas da se proslavi sin èovjeèij.

Oèe! proslavi ime svoje! Tada glas doðe s neba: i proslavio sam, i opet æu proslaviti.

Kad on iziðe, onda Isus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij, i Bog se proslavi u njemu. Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog æe njega proslaviti u sebi, i odmah æe ga proslaviti.

I šta god zaištete u oca u ime moje, ono æu vam uèiniti, da se proslavi otac u sinu.

Tijem æe se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i biæete moji uèenici.

Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vjeèni. A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista. Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. I sad proslavi ti mene, oèe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.

Odgovoriše mu: Isusa Nazareæanina. Isus im reèe: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše. A kad im reèe: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju.

Onda uðe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si car Judejski?

Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde. Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to roðen, i zato doðoh na svijet da svjedoèim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.

A u vas je obièaj da vam jednoga pustim na pashu, hoæete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?

Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski. I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski. A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski. Pilat odgovori: što pisah pisah.

I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.

Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete.

Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga.

Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.

A Gospod mu reèe: izuj obuæu sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.

A Stefan buduæi pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu; I reèe: evo vidim nebesa otvorena i sina èovjeèijega gdje stoji s desne strane Bogu.

Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima.

A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.

Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on buduæi gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama,

A posvjedoèen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,

Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vjeèna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.

Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin.

O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! Jer ko pozna misao Gospodnju?

Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.

Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo.

Jer je pisano: tako mi života, govori Gospod, pokloniæe mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviæe Boga.

Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista. Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju. Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima, A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje. I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem. I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.

A onome koji vas može utvrditi po jevanðelju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta, A sad se javila i obznanila kroz pisma proroèka, po zapovijesti vjeènoga Boga, za poslušanje vjere meðu svima neznabošcima, Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava vavijek. Amin.

Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije.

Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza nj.

Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo èinite, sve na slavu Božiju èinite.

I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši nièice pokloniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bog s vama.

Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.

Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega, Kojemu slava vavijek vijeka. Amin.

Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakijem blagoslovom duhovnijem na nebesima kroz Hrista;

Na pohvalu slavne blagodati svoje kojom nas oblagodati u ljubaznome,

Da bismo bili na hvalu slave njegove, mi koji smo se naprijed uzdali u Hrista, Kroz kojega i vi, èuvši rijeè istine, jevanðelje spasenija svojega, u kojemu i vjerovavši zapeèatiste se svetijem duhom obeæanja, Koji je zalog našljedstva našega za izbavljenje teèevine na hvalu slave njegove.

Da Bog Gospoda našega Isusa Hrista, otac slave, dade vam Duha premudrosti i otkrivenja da ga poznate, I bistre oèi srca vašega da biste mogli vidjeti koje je nad njegova zvanja, i koje je bogatstvo slave našljedstva njegova u svetima, I kakva je izobilna velièina sile njegove na nama koji vjerujemo po èinjenju prevelike sile njegove, Koju uèini u Hristu, kad ga podiže iz mrtvijeh i posadi sebi s desne strane na nebesima, Nad svijem poglavarstvima, i vlastima, i silama, i gospodstvima, i nad svakijem imenom što se može nazvati, ne samo na ovome svijetu nego i na onome koji ide. I sve pokori pod noge njegove, i njega dade za glavu crkvi, nad svima, Koja je tijelo njegovo, punina onoga koji sve ispunjava u svemu.

Toga radi preklanjam koljena svoja pred ocem Gospoda našega Isusa Hrista, Po kome se sva èeljad i na nebesima i na zemlji zovu, Da vam da silu po bogatstvu slave svoje, da se utvrdite Duhom njegovijem za unutrašnjeg èovjeka, Da se Hristos useli vjerom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni; Da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina, I poznati pretežniju od razuma ljubav Hristovu, da se ispunite svakom puninom Božijom. A onome koji može još izobilnije sve èiniti što ištemo ili mislimo, po sili koja èini u nama, Onome slava u crkvi po Hristu Isusu u sve naraštaje va vijek vijeka. Amin.

Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama.

Koji siðe to je onaj koji i iziðe više sviju nebesa da ispuni sve.

Govoreæi meðu sobom u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi u srcima svojijem Gospodu; Zahvaljujuæi za svašto u ime Gospoda našega Isusa Hrista Bogu i ocu;

Napunjeni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju.

Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.

Jer mi smo obrezanje koji duhom Bogu služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo.

A Bogu i ocu našemu slava va vijek vijeka. Amin.

Koji je oblièje Boga što se ne vidi, koji je roðen prije svake tvari. Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. I on je prije svega, i sve je u njemu. I on je glava tijelu crkve, koji je poèetak i prvoroðeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi; Jer bi volja oèina da se u nj useli sva punina, I kroza nj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, kroza nj sve, bilo na zemlji ili na nebu.

Kojima Bog naumi pokazati kako je bogata slava tajne ove meðu neznabošcima, koje je Hristos u vama, nad slave;

Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno. I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti;

Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga. Mislite o onome što je gore a ne što je na zemlji. Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu. A kad se javi Hristos, život vaš, onda æete se i vi s njime javiti u slavi.

Rijeè Hristova da se bogato useli meðu vas, u svakoj premudrosti uèeæi i svjetujuæi sami sebe sa psalmima i pojanjem i pjesmama duhovnijem, u blagodati pjevajuæi u srcima svojima Gospodu. I sve što god èinite rijeèju ili djelom, sve èinite u ime Gospoda Isusa Hrista hvaleæi Boga i oca kroza nj.

U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista.

A caru vjeènome, neraspadljivome, koji se ne vidi, jedinome premudrome Bogu èast i slava vavijek vijeka. Amin.

Koji æe u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini silni car nad carevima i gospodar nad gospodarima, Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemu èast i država vjeèna. Amin.

I Gospod æe me izbaviti od svakoga zla djela, i saèuvaæe me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin.

Èekajuæi blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista,

Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini,

I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji. Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.

A umaljenoga malijem èim od anðela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenèan slavom i èasti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.

Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te.

Imajuæi dakle velikoga poglavara sveštenièkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja. Jer nemamo poglavara sveštenièkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svaèemu iskušan kao i mi, osim grijeha. Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i naðemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoæ.

Jer takov nama trebaše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen, èist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa;

A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenièkoga koji sjede s desne strane prijestola velièine na nebesima;

Ni s krvlju jarèijom, niti teleæom, nego kroz svoju krv uðe jednom u svetinju, i naðe vjeèni otkup.

A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,

Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,

Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega.

Zato, primajuæi carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom. Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.

Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek.

Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo.

A Bog mira, koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastira ovcama, krvlju zavjeta vjeènoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Da vas savrši u svakome djelu dobrom, da uèinite volju njegovu, èineæi u vama što je ugodno pred njim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava va vijek vijeka. Amin.

Muèi li se ko meðu vama, neka se moli Bogu; je li ko veseo, neka hvali Boga.

Koji je s desne strane Bogu, otišavši na nebo, i slušaju ga anðeli i vlasti i sile.

Ako ko govori, neka govori kao rijeèi Božije; ako ko služi neka služi kao po moæi koju Bog daje: da se u svaèemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i država va vijek vijeka. Amin.

A ako li kao hrišæanin, neka se ne stidi, veæ neka slavi Boga u ovom dogaðaju.

A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji. Njemu slava i država va vijek vijeka. Amin.

Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega Isusa Hrista po pripovijetkama mudro izmišljenijem, nego smo sami vidjeli slavu njegovu. Jer on primi od Boga oca èast i slavu kad doðe k njemu takovi glas: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji.

Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sad i u vjeèna vremena. Amin.

Jedinome premudrome Bogu i spasu našemu, kroz Isusa Hrista Gospoda našega, slava i velièanstvo, država i vlast prije sviju vijekova i sad i u sve vijekove. Amin.

I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom; I uèini nas careve i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin. Eno, ide s oblacima, i ugledaæe ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaæe za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.

Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji æe doæi, svedržitelj.

I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijeænjaka zlatnijeh, I usred sedam svijeænjaka kao sina èovjeèijega, obuèena u dugaèku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oèi njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peæi; i glas njegov kao huka voda mnogijeh; I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše maè oštar s obje strane, i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreæi mi: ne boj se, ja sam prvi i pošljednji, I živi; i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam kljuèeve od pakla i od smrti.

I odmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeðaše neko. I onaj što sjeðaše bijaše po viðenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viðenju kao smaragd. I oko prijestola bijahu dvadeset i èetiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i èetiri starješine gdje sjede, obuèene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima.

I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih. I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola èetiri životinje, pune oèiju sprijed i sastrag.

I svaka od èetiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna oèiju, i mira ne imaju dan i noæ govoreæi: svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji æe doæi. I kad daše životinje slavu i èast i hvalu onome što sjeðaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka, Padoše dvadeset i èetiri starješine pred onijem što sjeðaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreæi: Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i èast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je.

I jedan od starješina reèe mi: ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam peèata njezinijeh. I vidjeh, i gle, nasred prijestola i èetiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam oèiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu. I doðe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeðaše na prijestolu. I kad uze knjigu, èetiri životinje i dvadeset i èetiri starješine padoše pred jagnjetom, imajuæi svaki gusle, i zlatne èaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh. I pjevahu pjesmu novu govoreæi: dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš peèate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, I uèinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaæemo na zemlji.

I vidjeh, i èuh glas anðela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljada hiljada, Govoreæi glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jaèinu i èast i slavu i blagoslov. I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve èuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i èast i slava i država va vijek vijeka. I èetiri životinje govorahu: amin. I dvadeset i èetiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka.

Potom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obuèen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima. I povikaše glasom velikijem govoreæi: spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu. I svi anðeli stajahu oko prijestola i starješine i èetiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreæi: amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i èast i sila i jaèina Bogu našemu va vijek vijeka. Amin.

Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noæ u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliæe se u njih.

I sedmi anðeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreæi: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaæe va vijek vijeka. I dvadeset i èetiri starješine koje sjeðahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu Govoreæi: hvalimo te, Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i biæeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ.

I èuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadaè braæe naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noæ.

I èuh glas s neba kao glas voda mnogijeh, i kao glas groma velikoga; i èuh glas gudaèa koji guðahu u gusle svoje. I pjevahu kao novu pjesmu pred prijestolom i pred èetiri životinje i pred starješinama; i niko ne mogaše nauèiti pjesme, osim onijeh sto i èetrdeset i èetiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje. Ovo su koji se ne opoganiše sa ženama, jer su djevstvenici, oni idu za jagnjetom kud god ono poðe. Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu. I u njihovijem ustima ne naðe se prijevara, jer su bez mane pred prijestolom Božijim.

I govoraše velikijem glasom: bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer doðe èas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene.

I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeðaše kao sin èovjeèij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.

I pjevahu pjesmu Mojsija sluge Božijega, i pjesmu jagnjetovu, govoreæi: velika su i divna djela tvoja, Gospode Bože svedržitelju, pravedni su i istiniti putovi tvoji, care svetijeh. Ko se neæe pobojati tebe, Gospode, i proslaviti ime tvoje? Jer si ti jedan svet; jer æe svi neznabošci doæi i pokloniti se pred tobom; jer se tvoji sudovi javiše.

I napuni se crkva dima od slave Božije i od sile njegove; i niko ne mogaše doæi u crkvu, dok se ne svrši sedam zala sedmorice anðela.

Ovi æe se pobiti s jagnjetom, i jagnje æe ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i izbrani i vjerni.

I poslije ovoga èuh glas veliki naroda mnogoga na nebu gdje govori: aliluja! spasenije i slava i èast i sila Gospodu našemu;

I padoše dvadeset i èetiri starješine, i èetiri životinje, i pokloniše se Bogu koji sjeðaše na prijestolu, govoreæi: amin, aliluja! I glas iziðe od prijestola koji govori: hvalite Boga našega sve sluge njegove, i koji ga se bojite, i mali i veliki. I èuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogijeh, i kao glas gromova jakijeh, koji govore: aliluja! jer caruje Gospod Bog svedržitelj. Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu njemu; jer doðe svadba jagnjetova, i žena njegova pripravila se;

A oèi su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i imaše ime napisano, kojega niko ne zna do on sam. I bješe obuèen u haljinu crvenu od krvi, i ime se njegovo zove: rijeè Božija. I vojske nebeske iðahu za njim na konjma bijelijem, obuèene u svilu bijelu i èistu. I iz usta njegovijeh iziðe maè oštar, da njime pobije neznabošce; i on æe ih pasti s palicom gvozdenom; i on gazi kacu vina srdnje i gnjeva Boga svedržitelja.

I ima na haljini i na stegnu svome ime napisano: car nad carevima i gospodar nad gospodarima.

I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga što sjeðaše na njemu, od èijega lica bježaše nebo i zemlja, i mjesta im se ne naðe. I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima.

I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja proðoše, i mora više nema. I ja Jovan vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I èuh glas veliki s neba gdje govori: evo skinije Božije meðu ljudima, i življeæe s njima, i oni æe biti narod njegov, i sam Bog biæe s njima Bog njihov.

I crkve ne vidjeh u njemu: jer je njemu crkva Gospod Bog svedržitelj, i jagnje. I grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje.

I pokaza mi èistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prijestola Božijega i jagnjetova. Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje raða dvanaest rodova dajuæi svakoga mjeseca svoj rod; i lišæe od drveta bijaše za iscjeljivanje narodima. I više neæe biti nikakve prokletinje; i prijestol Božij i jagnjetov biæe u njemu; i sluge njegove posluživaæe ga, I gledaæe lice njegovo, i ime njegovo biæe na èelima njihovima.

Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak, prvi i pošljednji.