24 – Породица

I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji.

I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.

I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.

Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.

A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.

I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati. A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar. Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka;

I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.

Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda. I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar. A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga; A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos, A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni. Tada reèe Gospod Kajinu: što se srdiš? što li ti se lice promijeni? Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji. Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga. Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega? A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni. I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje.

Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga. Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni.

I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.

A kad se ljudi poèeše množiti na zemlji, i kæeri im se narodiše.

I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.

I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;

I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju æu ti ja pokazati. I uèiniæu od tebe velik narod, i blagosloviæu te, i ime tvoje proslaviæu, i ti æeš biti blagoslov. Blagosloviæu one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleæu one koji tebe usproklinju; i u tebi æe biti blagoslovena sva plemena na zemlji.

Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima. Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda; Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe. A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe;

I još reèe Bog Avramu: a Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Sara. I ja æu je blagosloviti, i daæu ti sina od nje; blagosloviæu je, i biæe mati mnogim narodima, i carevi narodima izaæi æe od nje. Tada pade Avram nièice, i nasmija se govoreæi u srcu svojem: eda æe se èovjeku od sto godina roditi sin? i Sari? eda æe žena od devedeset godina roditi?

Jer znam da æe zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da èine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obeæao.

I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao. Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod. I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.

I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom.

I sjemena æe tvojega biti kao praha na zemlji, te æeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæe se u tebi i u sjemenu tvojem.

I Jakovu omilje Rahilja, te reèe: služiæu ti sedam godina za Rahilju, mlaðu kæer tvoju. A Lavan mu reèe: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene. I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i uèiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.

A Rahilja vidjevši gdje ne raða djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reèe Jakovu: daj mi djece, ili æu umrijeti. A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reèe: zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda?

I Gospod reèe Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja æu biti s tobom.

I Jakov reèe porodici svojoj i svijema koji bijahu s njim: bacite tuðe bogove što su u vas, i oèistite se i preobucite se;

Tada Josif ne moguæi se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: izaðite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braæi svojoj. Pa briznu plakati tako da èuše Misirci, èu i dom Faraonov. I reèe Josif braæi svojoj: ja sam Josif; je li mi otac još u životu? Ali mu braæa ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega.

A Josif upreže u kola svoja, i izaðe na susret Izrailju ocu svojemu u Gesem; i kad ga vidje Jakov, pade mu oko vrata, i plaka dugo o vratu njegovu.

A Josif naseli oca svojega i braæu svoju, i dade im dobro u zemlji Misirskoj na najboljem mjestu te zemlje, u zemlji Rameskoj, kao što zapovjedi Faraon. I hranjaše Josif hljebom oca svojega i braæu svoju i sav dom oca svojega do najmanjega.

Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otaèke na sinovima do treæega i do èetvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene;

Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.

Ko udari oca svojega ili mater svoju, da se pogubi.

Nemojte cvijeliti udovice i sirote.

Koji èuva milost tisuæama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otaèke na sinovima i na unucima do treæega i èetvrtoga koljena.

I da ne bi kæerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kæeri njihove èineæi preljubu za bogovima svojim uèinile da sinovi tvoji èine preljubu za bogovima njihovijem.

Svaki da se boji matere svoje i oca svojega; i držite subote moje; ja sam Gospod Bog vaš.

Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu.

Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi; opsovao je oca svojega ili mater svoju; krv njegova na nj.

Neka se ne žene ženom kurvom ili silovanom; ni puštenicom neka se ne žene; jer su sveti Bogu svojemu.

On neka se ženi djevojkom. Udovicom ni puštenicom ni silovanom ni kurvom da se ne ženi; nego djevojkom iz naroda svojega neka se oženi.

Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svojega i oskvrni se; Ili kad kome doðe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu. I muž da je prost od grijeha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

Pravo govore kæeri Salpadove; podaj im pravo da imaju našljedstvo meðu braæom oca svojega, i prenesi našljedstvo oca njihova na njih. A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kæer njegovu; Ako li ni kæeri nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi njegovoj; Ako li ni braæe nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi oca njegova; Ako li nema ni braæe oèine, onda podajte našljedstvo njegovo onomu ko mu je najbliži u rodu njegovu, i neka je njegovo. I to neka bude sinovima Izrailjevijem zakon za suðenje, kako zapovjedi Gospod Mojsiju.

Ovo zapovjedi Gospod za kæeri Salpadove i reèe: neka se udadu za koga im bude volja, ali u porodici plemena svojega neka se udadu, Da se ne bi prenosilo našljedstvo sinova Izrailjevijeh od jednoga plemena na drugo; jer æe sinovi Izrailjevi držati svaki našljedstvo plemena otaca svojih. I svaka kæi u plemenima sinova Izrailjevijeh kojoj dopadne našljedstvo, neka se udaje za koga iz porodice plemena oca svojega, da bi sinovi Izrailjevi držali svaki našljedstvo otaca svojih, Da se ne bi prenosilo našljedstvo od jednoga plemena na drugo, nego svaki iz plemena sinova Izrailjevijeh da drži svoje našljedstvo.

Samo pazi na se i dobro èuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš onijeh stvari koje su vidjele oèi tvoje, i da ne izidu iz srca tvojega dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih. Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reèe: saberi mi narod da im kažem rijeèi svoje, kojima æe se nauèiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uèe tome i sinove svoje;

Poštuj oca svojega i mater svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, da bi se produljili dani tvoji i da bi ti dobro bilo na zemlji, koju ti daje Gospod Bog tvoj.

I neka ove rijeèi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I èesto ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ.

Niti se prijatelji s njima; kæeri svoje ne daji za sina njihova, niti kæeri njihove uzimaj za sina svojega. Jer bi otpadila sina tvojega od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnjevio Gospod na vas i potro vas brzo.

Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo.

I uèite ih sinove svoje govoreæi o njima kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ.

Èuvaj i slušaj sve ove rijeèi koje ti ja zapovijedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe dovijeka kad èiniš što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom tvojim.

I veseli se na praznik svoj ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit i došljak i sirota i udovica, što budu u mjestu tvojem.

I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo, ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo.

I ko je isprosio djevojku a još je nije odveo? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi je odveo.

Ko bi imao dvije žene, jednu milu a drugu nemilu, pa bi rodile sinove, i mila i nemila, i prvenac bi bio od nemile, Onda kad doðe vrijeme da podijeli sinovima svojim što ima, ne može prvencem uèiniti sina od mile preko sina od nemile koji je prvenac; Nego za prvenca neka prizna sina od nemile i dade mu dva dijela od svega što ima, jer je on poèetak sile njegove, njegovo je pravo prvenaèko.

Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, Neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega, I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, ne sluša nas, izjelica je i pijanica. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj èuje i boji se.

Ko se oženi, pa mu žena omrzne pošto legne s njom, Pa da priliku da se govori o njoj i prospe rðav glas o njoj govoreæi: oženih se ovom, ali legavši s njom ne naðoh u nje djevojaštva; Tada otac djevojèin i mati neka uzmu i donesu znake djevojaštva njezina pred starješine grada svojega na vrata, I neka reèe otac djevojèin starješinama: ovu kæer svoju dadoh ovomu èovjeku za ženu, a on mrzi na nju, I dade priliku da se govori o njoj rekav: ne naðoh u tvoje kæeri djevojaštva; a evo znaka djevojaštva kæeri moje. I neka razastru haljinu pred starješinama gradskim. Tada starješine grada onoga neka uzmu muža njezina i nakaraju ga, I neka ga oglobe sto sikala srebra, koje neka dadu ocu djevojèinu zato što je iznio rðav glas na djevojku Izrailjku, i neka mu bude žena; da je ne može pustiti dok je živ. Ali ako bude ono istina, da se nije našlo djevojaštvo u djevojke, Tada neka izvedu djevojku na vrata oca njezina, i neka je zaspu kamenjem ljudi onoga mjesta da pogine, zato što uèini sramotu u Izrailju kurvavši se u domu oca svojega. Tako izvadi zlo iz sebe. Ako se ko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, èovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja.

U sabor Gospodnji da ne ulazi kopile, ni deseto koljeno njegovo da ne ulazi u sabor Gospodnji.

Kad ko uzme ženu i oženi se njom, pa se dogodi da mu ona ne bude po volji, što on naðe na njojzi štogod ružno, neka joj napiše knjigu raspusnu i da joj u ruke, pa neka je otpusti iz svoje kuæe. A ona otišavši iz kuæe njegove, ako otide i uda se za drugoga, Pa ako ovaj drugi muž omrzne na nju i napiše joj knjigu raspusnu i da joj u ruku, i otpusti je iz svoje kuæe, ili ako umre ovaj drugi muž koji se oženi njom, Tada preðašnji muž koji je otpusti ne može je opet uzeti za ženu, pošto se s njega ona oskvrnila, jer je gad pred Gospodom. Tako ne daj da se griješi zemlja koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo.

Ko se skoro bude oženio, neka ne ide na vojsku, i ne nameæi na nj nikakoga posla; neka bude slobodan u kuæi svojoj godinu dana i neka se raduje sa ženom svojom koju je doveo.

Proklet da je koji bi ružio oca svojega ili mater svoju. A sav narod neka reèe: amin.

Proklet da je koji bi izvrnuo pravicu došljaku, siroti ili udovici. A sav narod neka reèe: amin.

Što je tajno ono je Gospoda Boga našega, a javno je naše i sinova naših dovijeka, da bismo izvršivali sve rijeèi ovoga zakona.

Sabravši narod, ljude i žene i djecu i došljake, koji budu u mjestima tvojim, da èuju i uèe i da se boje Gospoda Boga vašega, i drže i tvore sve rijeèi ovoga zakona; I sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka èuju i uèe bojati se Gospoda Boga vašega, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je naslijedite.

Nego sada zakunite mi se Gospodom da æete uèiniti milost domu oca mojega kao što ja vama uèinih milost, i dajte mi znak istinit, Da æete saèuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braæi i mojim sestrama i svjema njihovijem, i da æete izbaviti duše naše od smrti.

Pristupiæete ujutru po plemenima svojim; i koje pleme oblièi Gospod ono æe pristupiti po porodicama svojim, i koju porodicu oblièi Gospod ona æe pristupiti po domovima svojim; i koji dom oblièi Gospod, pristupiæe ljudi iz njega jedan po jedan.

Jer ako se odvratite i pristanete za ostatkom tijeh naroda što su još ostali meðu vama, i s njima se oprijateljite i pomiješate se s njima i oni s vama, Znajte zaista da Gospod Bog vaš neæe više izgoniti tijeh naroda ispred vas, nego æe vam oni postati zamka i mreža, i biè bokovima vašim, i trnje oèima vašim, dokle ne izginete na ovoj dobroj zemlji koju vam je dao Gospod Bog vaš.

Ako li vam nije drago služiti Gospodu, izberite sebi danas kome æete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji živite; a ja i dom moj služiæemo Gospodu.

I tako razidoše se sinovi Izrailjevi odande u ono vrijeme svaki u svoje pleme i u porodicu svoju, i otidoše odande svaki na svoje našljedstvo.

Ali Ruta reèe: nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniæu se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog.

I da sam uzeo za ženu Rutu Moavku ženu Malonovu da podignem ime umrlomu u našljedstvu njegovu, da ne bi poginulo ime umrlomu meðu braæom njegovom i u mjestu njegovu; vi ste svjedoci danas.

A Elkana muž njezin reèe joj jednom: Ana, zašto plaèeš? i zašto ne jedeš? i zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova?

I zavjetova se govoreæi: Gospode nad vojskama! ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško èedo, ja æu ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neæe prijeæi preko glave njegove.

Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, za što sam ga molila. Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu.

A sinovi Ilijevi bijahu nevaljali, i ne znadijahu za Gospoda.

A Samuilo služaše pred Gospodom još dijete u opleæku lanenom.

A dijete Samuilo rastijaše i bijaše mio i Gospodu i ljudima.

Ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin; ako uèini što zlo, karaæu ga prutom ljudskim i udarcima sinova èovjeèijih.

Ali car Solomun ljubljaše mnoge žene tuðinke osim kæeri Faraonove, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke, Od onijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevijem: ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer æe zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomun ljubeæi ih. Te imaše žena carica sedam stotina, i tri stotine inoèa; i žene njegove zanesoše srce njegovo. I kad ostarje Solomun, žene zanesoše srce njegovo za tuðim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida oca njegova.

I zato kæeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kæeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili i jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka.

Tada ustavši Jezdra sveštenik reèe im: vi sagriješiste što se oženiste tuðinkama, te umnožiste krivicu Izrailjevu. Zato sada ispovjedite se Gospodu Bogu otaca svojih, i uèinite volju njegovu, i odvojte se od naroda zemaljskih i žena tuðinaka. I sav zbor odgovori i reèe iza glasa: kako nam kaza uèiniæemo.

I reèe mu žena: hoæeš li se još držati dobrote svoje? blagoslovi Boga, pa umri. A on joj reèe: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar neæemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim.

U ustima male djece i koja sisaju èiniš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi uèinio da zamukne neprijatelj i nemirnik.

Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.

Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.

Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati.

Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba. Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov.

Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost.

Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.

Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.

Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte.

Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje.

Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova,

Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena,

Od nerotkinje naseljava kuæu, uèinivši je radosnom majkom sinovima. Aliluja!

Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim!

Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. Blago èovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neæe se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima.

Žena je tvoja kao rodna loza usred doma tvojega; sinovi tvoji kao grane maslinove oko stola tvojega.

Vidjeæeš sinove u sinova svojih. Mir Izrailju!

Kako je lijepo i krasno kad sva braæa žive zajedno!

Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.

Momci i djevojke, starci i djeca, Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.

Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio.

Slušajte, djeco, nastavu oèinu, i pazite da biste poznali mudrost. Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega. Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje, On me uèaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje rijeèi moje, drži zapovijesti moje i biæeš živ.

Slušaj, sine moj, i primi rijeèi moje, i umnožiæe ti se godine životu. Uèim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem.

Sine moj, slušaj rijeèi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. Da ti ne odlaze iz oèiju; èuvaj ih usred srca svojega. Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. Svrh svega što se èuva èuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život.

Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako.

Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj.

Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu.

Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.

Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.

Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku.

Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.

Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.

Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.

Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju.

Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.

Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.

U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.

Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.

Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.

Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje. Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.

Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.

Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.

Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega!

Po djelima svojim poznaje se i dijete hoæe li biti èisto i hoæe li biti pravo djelo njegovo.

Ko psuje oca svojega ili mater svoju, njegov æe se žižak ugasiti u crnom mraku.

Našljedstvo koje se iz poèetka brzo dobija, ne biva na pošljetku blagosloveno.

Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.

Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom.

Uèi dijete prema putu kojim æe iæi, pa neæe otstupiti od njega ni kad ostari.

Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniæe ga od njega.

Ne ukraæuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neæe umrijeti. Ti ga bij prutom, i dušu æeš mu izbaviti iz pakla. Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni; I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo.

Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute.

Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.

Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su;

Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega.

Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku.

Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.

Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.

Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran. Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.

Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.

Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem: Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.

Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih? Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.

Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser. Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati. Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega. Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim. Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju. Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd. Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje. Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak. Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno. Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome. Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine. Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je. Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim. Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu. Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide. Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga. Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede. Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je; Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve. Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu. Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.

Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju dobru dobit od svoga truda. Jer ako jedan padne, drugi æe podignuti druga svojega; a teško jednomu! ako padne, nema drugoga da ga podigne. Jošte ako dvojica spavaju zajedno, grije jedan drugoga; a jedan kako æe se zgrijati? I ako bi ko nadjaèao jednoga, dvojica æe mu odoljeti; i trostruka vrvca ne kida se lako.

Uživaj život sa ženom koju ljubiš svega vijeka svojega taštega, koji ti je dat pod suncem za sve vrijeme taštine tvoje, jer ti je to dio u životu i od truda tvojega kojim se trudiš pod suncem.

Kako ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš djela Božijega i kako tvori sve.

Ali opominji se tvorca svojega u mladosti svojoj prije nego doðu dani zli i prispiju godine, za koje æeš reæi: nijesu mi mile;

Izidite, kæeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova.

Zato æe vam sam Gospod dati znak: eto djevojka æe zatrudnjeti i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo.

Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni.

Kao trudna žena kad hoæe da se porodi pa se muèi i vièe od bola, taki bijasmo mi pred tobom, Gospode! Zatrudnjesmo, muèismo se da rodimo, i kao da rodismo vjetar, nikako ne pomogosmo zemlji, niti padoše koji žive u vasiljenoj.

Živi, živi, oni æe te slaviti kao ja danas: otac æe sinovima javljati istinu tvoju.

Poslušajte me, ostrva, i pazite, narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje.

Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na èedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neæu zaboraviti tebe.

Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaæe se. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošæenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod.

A sinovi æe tvoji svi biti nauèeni od Gospoda, i obilan mir imaæe sinovi tvoji.

Veoma æu se radovati u Gospodu, i duša æe se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuèe u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim.

Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako æe se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako æe se tebi radovati Bog tvoj.

Kao kad koga mati njegova tješi tako æu ja vas tješiti, i utješiæete se u Jerusalimu.

Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te.

Govore: ako ko pusti ženu svoju, i ona otišavši od njega uda se za drugoga, hoæe li se onaj vratiti k njoj? Ne bi li se sasvijem oskvrnila ona zemlja? A ti si se kurvala s mnogim milosnicima; ali opet vrati se k meni, veli Gospod.

I svidje mi se za sve to što uèini preljubu odmetnica Izrailj da je pustim i dam joj knjigu raspusnu; ali se ne poboja nevjernica sestra joj Juda, nego otide, te se i ona prokurva.

Obratite se, sinovi odmetnici, veli Gospod, jer sam ja muž vaš, i uzeæu vas, jednoga iz grada i dva iz porodice, i odvešæu vas u Sion.

Inostrancu, siroti i udovici ne èinite krivo, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu, i ne idite za drugim bogovima na svoje zlo. Tada æu uèiniti da stanujete od vijeka do vijeka na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao ocima vašim.

Ženite se i raðajte sinove i kæeri; i sinove svoje ženite, i kæeri svoje udajite, neka raðaju sinove i kæeri, i množite se tu i ne umaljujte se.

Zato što se nijesi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svijem tijem, zato, evo, i ja æu obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te neæeš èiniti grdila niti kakvih gadova svojih. Gle, ko god govori prièe, govoriæe o tebi prièu, i reæi æe: kaka mati, taka joj kæi.

Koja duša zgriješi ona æe umrijeti, sin neæe nositi bezakonja oèina niti æe otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku æe biti pravda njegova, a na bezbožniku æe biti bezbožnost njegova.

Nego rekoh sinovima njihovijem u pustinji: ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihovijeh zakona, i ne skvrnite se gadnijem bogovima njihovijem.

Oca i mater preziru u tebi, èine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici èine nasilje u tebi;

I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego djevojkom od sjemena doma Izrailjeva ili udovicom sveštenièkom neka se žene.

I zaruèiæu te sebi dovijeka, zaruèiæu te sebi pravdom i sudom i milošæu i milosrðem. I zaruèiæu te sebi vjerom, i poznaæeš Gospoda.

Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu.

Ridaj kao mladica opasana kostrijeæu za mužem mladosti svoje.

I poslije æu izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaæe sinovi vaši i kæeri vaše, starci æe vaši sanjati sne, mladiæi æe vaši viðati utvare.

Hoæe li dvojica iæi zajedno, ako se ne sastanu?

Jer sin grdi oca, kæi ustaje na mater svoju, snaha na svekrvu svoju, neprijatelji su èovjeku domašnji njegovi.

Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. I ne èinite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom.

A vi govorite: zašto? Zato što je Gospod svjedok izmeðu tebe i žene mladosti tvoje, kojoj ti èiniš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri. Jer nije li uèinio jedno, ako i imaše još više duha? a zašto jedno? da traži sjeme Božije; zato èuvajte duh svoj, i ženi mladosti svoje ne èinite nevjere. Jer Gospod Bog Izrailjev veli da mrzi na puštanje, jer taki pokriva nasilje plaštem svojim, govori Gospod nad vojskama; zato èuvajte duh svoj da ne èinite nevjere.

I on æe obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem, da ne doðem i zatrem zemlju.

Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braæu njegovu. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom. A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju. A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. A Josija rodi Jehoniju i braæu njegovu, u seobi Vavilonskoj. A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela. A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista.

Svega dakle koljena od Avraama do Davida, koljena èetrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena èetrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena èetrnaest.

A roðenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, naðe se da je ona trudna od Duha svetoga. A Josif muž njezin, buduæi pobožan, i ne hoteæi je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti. No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anðeo Gospodnji govoreæi: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zaèelo od Duha je svetoga. Pa æe roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer æe on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka æe zatrudnjeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo, koje æe reæi: s nama Bog. Kad se Josif probudi od sna, uèini kao što mu je zapovjedio anðeo Gospodnji, i uzme ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus.

I ušavši u kuæu, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.

A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom. Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj.

Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini.

Ili koji je meðu vama èovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da? Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?

Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego maè. Jer sam došao da rastavim èovjeka od oca njegova i kæer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: I neprijatelji èovjeku postaæe domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili mater veæma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kæer veæma nego mene, nije mene dostojan.

A Isus znajuæi misli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe.

Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime. I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja? I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu.

Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje.

I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.

Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga.

Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga meðu sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega.

Tada pristupi k njemu Petar i reèe: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? Reèe njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.

I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li èovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? A on odgovarajuæi reèe im: nijeste li èitali da je onaj koji je u poèetku stvorio èovjeka muža i ženu stvorio ih? I reèe: zato ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? Reèe im: Mojsije je vama dopustio po tvrði vašega srca puštati svoje žene; a ispoèetka nije bilo tako. Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, èini preljubu; i koji uzme puštenicu èini preljubu. Rekoše mu uèenici njegovi: ako je tako èovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.

Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im. A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.

I svaki, koji ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiæe sto puta onoliko, i dobiæe život vjeèni.

I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu?

Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi. Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu.

Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu. I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho. I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje.

Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu. A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga. A poslije sviju umrije i žena. O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila. A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije. Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu. A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi: Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.

I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.

Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg,

Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku.

I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi;

I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;

I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.

Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.

Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre. A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi. I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj, Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite.

I uzevši dijete metnu ga meðu njih i zagrlivši ga reèe im: Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.

A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu i da se baci u more.

I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu? A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije? A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi. I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj. I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu.

I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu. A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.

Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.

A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni.

Uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treæi. I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. O vaskrseniju dakle kad ustanu koga æe od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila. I odgovarajuæi Isus reèe im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije? Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti æe se ženiti ni udavati, nego su kao anðeli na nebesima. A za mrtve da ustaju nijeste li èitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reèe Bog kod kupine govoreæi: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?

I predaæe brat brata na smrt i otac sina, i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih.

A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.

I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;)

I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu.

I taj Isus imaše oko trideset godina kad poèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna, Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova, Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva, Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina, Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna, Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova, Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna, Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova, Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova, Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina, Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova, Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina, Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova, Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova, Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.

Doðoše pak k njemu mati i braæa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim. I javiše mu govoreæi: mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide. A on odgovarajuæi reèe im: mati moja i braæa moja oni su koji slušaju rijeè Božiju i izvršuju je.

Koji je meðu vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju? Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju? Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko æe više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega?

Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju.

Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik. I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik.

I reèe: jedan èovjek imaše dva sina, I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje. I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno. A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji. I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje. I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše. A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi, I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika. I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga. A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti.

Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puštenicom, preljubu èini.

Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.

Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im. A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega.

A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni.

A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; A poslije sviju umrije i žena. O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati;

A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.

I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.

Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.

Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo. Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.

Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.

I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba?

I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja. I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.

Neæu vas ostaviti sirotne; doæi æu k vama.

Žena kad raða trpi muku; jer doðe èas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi èovjek na svijet.

A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina! Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.

Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom.

I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove;

Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš.

Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka;

Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.

A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas.

A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.

Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega. Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga.

Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe! Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo.

Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji. Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad, Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije. Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad.

Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome.

A za ono što mi pisaste: dobro je èovjeku da se ne dohvata do žene: Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža; Muž da èini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. Ne zabranjujte se jedno od drugoga, veæ ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem. Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesti; Jer hoæu da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako.

A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam. Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se. A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem i muž da ne pušæa žene.

A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su sveta. Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom dogaðaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš?

A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran. Mislim dakle ovo da æe biti dobro za sadašnju nevolju da je èovjeku dobro tako biti. Jesi li se privezao za ženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li se odriješio od žene, ne traži žene. A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila: ali æe imati takovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim. A ovo govorim, braæo, jer je ostalo vrijeme prekraæeno, da æe i oni koji imaju žene biti kao oni koji nemaju;

A ja hoæu da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu; A koji je oženjen brine se za svjetsko, kako æe ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugo je djevojka. Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako æe ugoditi mužu. A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu službu Gospodu bez smetnje.

Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukèije biti, neka èini šta hoæe, ne griješi ako se uda. A koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku, dobro èini. Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro èini; ali koji ne udaje bolje èini. Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za koga hoæe da se uda, samo u Gospodu. Ali je blaženija ako ostane tako po mojemu svjetu; jer mislim da i ja imam Duha Božijega.

Ali hoæu da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu. Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi striæi se ili brijati se, neka se pokriva. Ali muž da ne pokriva glave, jer je oblièje i slava Božija; a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene nego žena od muža. Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi. Zato žena treba da ima vlast na glavi, anðela radi. Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu. Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga. Sami meðu sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu? Ili ne uèi li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugaèku kosu; A ženi je slava ako gaji dugaèku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala. Ako li je ko svadljiv, mi takovoga obièaja nemamo, niti crkve Božije.

Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.

Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo.

Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori. Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi. Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe? Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti. Ako li ko ne razumije, neka ne razumije.

Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom? Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom? Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod. Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti, I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj.

Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista.

Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega; Nego je pod zapovjednicima i èuvarima tja do roka oèina.

I buduæi da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji vièe: Ava oèe! Tako veæ nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista.

Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj, putem prijevare;

Žene! slušajte svoje muževe kao Gospoda. Jer je muž glava ženi kao što je i Hristos glava crkvi, i on je spasitelj tijela. No kao što crkva sluša Hrista tako i žene svoje muževe u svemu. Muževi! ljubite svoje žene kao što i Hristos ljubi crkvu, i sebe predade za nju, Da je osveti oèistivši je kupanjem vodenijem u rijeèi; Da je metne preda se slavnu crkvu, koja nema mane ni mrštine, ili takoga èega, nego da bude sveta i bez mane. Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao i Gospod crkvu. Jer smo udi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovijeh. Toga radi ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. Tajna je ovo velika; a ja govorim za Hrista i za crkvu. Ali i vi svaki da ljubi onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža.

Djeco! slušajte svoje roditelje u Gospodu: jer je ovo pravo. Poštuj oca svojega i mater; ovo je prva zapovijest s obeæanjem: Da ti blago bude, i da živiš dugo na zemlji. I vi ocevi! ne razdražujte djece svoje, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjemu.

Žene! slušajte svoje muževe kao što treba u Gospodu. Muževi! ljubite žene svoje i ne srdite se na njih. Djeco! slušajte roditelje svoje u svaèemu; jer je ovo ugodno Gospodu. Ocevi! ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje.

Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki meðu vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu.

Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju

Tako i žene u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenima, Nego dobrijem djelima kao što se pristoji ženama koje se obeæavaju pobožnosti. Žena na miru da se uèi sa svakom pokornošæu. Ali ženi ne dopuštam da uèi niti da vlada mužem, nego da bude mirna. Jer je Adam najprije sazdan pa onda Eva; I Adam se ne prevari, a žena prevarivši se postade prestupnica; Ali æe se spasti raðanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavi i u svetinji s poštenjem.

Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uèi; Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem; A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako æe se moæi starati za crkvu Božiju?

Tako i žene treba da su poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerne u svemu. Ðakoni da bivaju jedinijeh žena muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojijem domovima.

Starca ne karaj, nego mu govori kao ocu; momèadma kao braæi; Staricama kao materama; mladima kao sestrama, sa svakom èistotom. Udovice poštuj, koje su prave udovice. Ako li koja udovica ima djecu ili unuèad, da se uèe najprije svoj dom poštovati, i zajam vraæati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom.

Ako li ko za svoje a osobito za domaæe ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca.

A udovica da se ne prima mlaða od šezdeset godina, i koja je bila jednome mužu žena; I koja ima svjedoèanstvo u dobrijem djelima, ako je djecu odgajila, ako je gostoljubiva bila, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je išla za svakijem dobrijem djelom. A mladijeh udovica proði se; jer kad pobjesne protiv Hrista, hoæe da se udaju, I imaju grijeh što prvu vjeru odbaciše. A k tome i besposlene uèe se skitati po kuæama, ne samo pak besposlene, nego i jeziène i sveznale, pa govore što ne treba. Hoæu dakle da se mlade udovice udaju, djecu raðaju, kuæu kuæe, a nikakva uzroka da ne daju protivniku za huljenje. Jer se evo neke okrenuše za sotonom. Ako koji vjerni ili vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da ne dosaðuju crkvi da one koje su prave udovice može zadovoljiti.

Ali ti stoj u tome što si nauèio i što ti je povjereno, znajuæi od koga si se nauèio, I buduæi da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa.

Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima vjernu djecu, koju ne kore za kurvarstvo ili za nepokornost.

Da uèe mlade da ljube muževe, da ljube djecu, Da budu poštene, èiste, dobre kuæanice, blage, pokorne svojijem muževima, da se ne huli na rijeè Božiju.

Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju.

Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, naèini kovèeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri.

I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?

Ženidbu da drže svi u èasti, i postelja ženidbena da bude èista; a kurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog.

Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.

Ako, na priliku, brat ili sestra goli budu, ili nemaju šta da jedu, I reèe im koji od vas: idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne da im potrebe tjelesne, šta pomaže? Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi.

A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju rijeèi ženskijem življenjem bez rijeèi da se dobiju, Kad vide èisto življenje vaše sa strahom; Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblaèenju haljina; Nego u tajnome èovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno. Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojijem muževima, Kao što Sara slušaše Avraama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kæeri postale, ako èinite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha. Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše. A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni;

Tako vi mladi slušajte starješine; a svi se slušajte meðu sobom, i stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima daje blagodat.

Mi znamo da prijeðosmo iz smrti u život, jer ljubimo braæu; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti. Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudski nema u sebi vjeènoga života. Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braæu. Koji dakle ima bogatstvo ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?

Obradovah se vrlo što naðoh neke od tvoje djece koji hode u istini, kao što primismo zapovijest od oca.

Nemam veæe radosti od ove da èujem moja djeca u istini da hode.

I znak veliki pokaza se na nebu: žena obuèena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I bješe trudna, i vikaše od muke, i muèaše se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna; I rep njezin odvuèe treæinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šæaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi. I rodi muško, sina, koji æe pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteèe u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.

Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu njemu; jer doðe svadba jagnjetova, i žena njegova pripravila se; I dano joj bi da se obuèe u svilu èistu i bijelu: jer je svila pravda svetijeh. I reèe mi: napiši: blago onima koji su pozvani na veèeru svadbe jagnjetove. I reèe mi: ove su rijeèi istinite Božije.

I ja Jovan vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu.

I doðe k meni jedan od sedam anðela koji imahu sedam èaša napunjenijeh sedam zala pošljednjijeh, i reèe mi govoreæi: hodi da ti pokažem nevjestu, jagnjetovu ženu.

I Duh i nevjesta govore: doði. I koji èuje neka govori: doði. I ko je žedan neka doðe, i ko hoæe neka uzme vodu života zabadava.