27 – Патња

Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.

A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar. Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka; Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko; Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti.

I reèe Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i èuh viku njegovu od zla koje mu èine nastojnici, jer poznah muku njegovu. I siðoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teèe, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji. I sada evo vika sinova Izrailjevijeh doðe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muèe Misirci.

Gospod æe se biti za vas, a vi æete muèati.

I reèe: ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega, i ušèiniš što je pravo u oèima njegovijem, i ako prigneš uho k zapovijestima njegovijem i ušèuvaš sve uredbe njegove, nijedne bolesti koju sam pustio na Misir neæu pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, ljekar tvoj.

Ako li koju cvijeliš u èem god, i povièe k meni, èuæu viku njezinu,

I služite Gospodu Bogu svojemu, i on æe blagosloviti hljeb tvoj i vodu tvoju; i ukloniæu bolest izmeðu vas.

Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe.

Jer æu dati mir zemlji, te æete spavati a neæe biti nikoga da vas plaši; uèiniæu, te æe nestati zle zvijeri iz zemlje, i maè neæe prolaziti preko vaše zemlje.

Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje, i raskinete zavjet moj, I ja æu vama uèiniti ovo: pustiæu na vas strah, suhu bolest i vruæicu, koje æe vam oèi iskvariti i dušu ucvijeliti; i zaludu æete sijati sjeme svoje, jer æe ga jesti neprijatelji vaši. I okrenuæu lice svoje nasuprot vama, i sjeæi æe vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biæe vam gospodari, i bježaæete kad vas niko ne tjera.

Kad budeš u nevolji i sve te to snaðe, ako se u pošljednje vrijeme obratiš ka Gospodu Bogu svojemu, i poslušaš glas njegov, Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neæe te ostaviti ni istrijebiti, jer neæe zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo.

I ukloniæe od tebe Gospod svaku bolest, i od ljutih zala Misirskih koja znaš neæe nijednoga pustiti na tebe, nego æe ih pustiti na one sve koji mrze na te.

Odijelo tvoje ne ovetša na tebi niti noga tvoja oteèe za ovijeh èetrdeset godina; Zato poznaj u srcu svom da te Gospod Bog tvoj gaji kao što èovjek gaji svoje dijete. I drži zapovijesti Gospoda Boga svojega hodeæi putovima njegovijem i bojeæi se njega.

Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo.

Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo: Blagoslov, ako uzaslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje vam ja danas zapovijedam; A prokletstvo, ako ne uzaslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega nego siðete s puta, koji vam ja danas zapovijedam, te poðete za drugim bogovima, kojih ne poznajete.

Kad otideš na vojsku na neprijatelja svojega i vidiš konje i kola i narod veæi od sebe, nemoj se uplašiti od njih, jer je s tobom Gospod Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje Misirske.

Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi i tvoreæi sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiæe te Gospod Bog tvoj više svijeh naroda na zemlji.

Svjedoèim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, Ljubeæi Gospoda Boga svojega, slušajuæi glas njegov i držeæi se njega; jer je on život tvoj i duljina dana tvojih; da bi nastavao na zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati.

Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Gospod Bog tvoj ide s tobom, neæe otstupiti od tebe, niti æe te ostaviti.

Jer Gospod koji ide pred tobom biæe s tobom, neæe otstupiti od tebe, niti æe te ostaviti, ne boj se i ne plaši se.

Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.

Nijesam li ti zapovjedio: budi slobodan i hrabar? ne boj se i ne plaši se; jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš.

A Isus im reèe: ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer æe tako uèiniti Gospod svijem neprijateljima vašim na koje zavojštite.

Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlaèi. Gospod siromaši, i bogati; ponižuje, i uzvišuje. Siromaha podiže iz praha, i iz bunjišta uzvišuje ubogoga da ga posadi s knezovima, i daje im da naslijede prijesto slave; jer su Gospodnji temelji zemaljski, i na njima je osnovao vasiljenu.

I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne. I Gospod se umilostivi zemlji, i presta pomor u Izrailju.

U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ. A on se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu govoreæi: Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. I Isaija još ne bješe otišao do polovine dvora, a doðe mu rijeè Gospodnja govoreæi: Vrati se i reci Jezekiji, voðu naroda mojega: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje; evo iscijeliæu te, do tri dana iæi æeš u dom Gospodnji. I dodaæu ti vijeku petnaest godina, i izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad sebe radi i radi Davida sluge svojega.

Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka. Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.

I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlijeh putova svojih, i ja æu tada uslišiti s neba i oprostiæu im grijeh njihov, i iscijeliæu zemlju njihovu. I oèi æe moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta.

S njim je mišica tjelesna a s nama je Gospod Bog naš da nam pomože i da bije naše bojeve. I narod se osloni na rijeèi Jezekije cara Judina.

Doðe glasnik Jovu i reèe: volovi orahu i magarice pasijahu pokraj njih, A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. Dok ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim. Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: Haldejci u tri èete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: sinovi tvoji i kæeri tvoje jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega; A to vjetar velik doðe ispreko pustinje i udari u èetiri ugla od kuæe, te pade na djecu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim. Tada usta Jov i razdrije plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se,

I reèe: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go æu se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.

A Sotona odgovori Gospodu i reèe: koža za kožu, i sve što èovjek ima daæe za dušu svoju. Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaæe te u oèi. A Gospod reèe Sotoni: evo ti ga u ruke; ali mu dušu èuvaj. I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena, Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeðaše u pepelu.

I reèe mu žena: hoæeš li se još držati dobrote svoje? blagoslovi Boga, pa umri. A on joj reèe: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar neæemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim.

A tri prijatelja Jovova èuše za sve zlo koje ga zadesi, i doðoše svaki iz svojega mjesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, dogovorivši se da doðu da ga požale i potješe. I podigavši oèi svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdriješe svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajuæi ga u nebo. I sjeðahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noæi, i nijedan mu ne progovori rijeèi, jer viðahu da je bol vrlo velik.

Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega. Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju.

Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga. Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?

Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega.

Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.

Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.

Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.

Zaboraviæeš muku, kao vode koja proteèe opominjaæeš je se; Nastaæe ti vrijeme vedrije nego podne, sinuæeš, biæeš kao jutro; Uzdaæeš se imajuæi nadanje, zakopaæeš se, i mirno æeš spavati. Ležaæeš, i niko te neæe plašiti, i mnogi æe ti se moliti.

Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari.

Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim.

A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.

Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.

Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.

Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom. I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga.

I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.

Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. Brat postah zmajevima i drug sovama. Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.

I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu. Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije; Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.

Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti. A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.

I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao. I doðoše k njemu sva braæa njegova i sve sestre njegove i svi preðašnji znanci njegovi, i jedoše s njim u njegovoj kuæi i žaleæi ga tješiše ga za sve zlo što bješe Gospod pustio na nj, i dadoše mu svaki po novac i po grivnu zlatnu.

Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.” Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

Ali ti si, Gospode, štit koji me zaklanja, slava moja; ti podižeš glavu moju. Glasom svojim vièem ka Gospodu, i èuje me sa svete gore svoje. Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod èuva. Ne bojim se mnogo tisuæa naroda što sa svijeh strana navaljuje na me.

Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha.

Smiluj se na me, Gospode, jer sam iznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje ustreptale, I duša se moja vrlo uzdrhtala. A ti, Gospode, dokle æeš? Obrati se, Gospode, izbavi dušu moju, pomozi mi radi milosti svoje.

Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji. U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!

Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,

Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.

Dokle æu se domišljati u duši svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noæ? dokle æe se neprijatelj moj podizati nada mnom? Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oèi moje da ne zaspim na smrt.

Svagda vidim pred sobom Gospoda: on mi je s desne strane da ne posrnem. Toga radi raduje se srce moje, i veseli se jezik moj, još æe se i tijelo moje smiriti u uzdanju; Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhlost. Pokazaæeš mi put životni: obilje je radosti pred licem tvojim, utjeha u desnici tvojoj dovijeka.

Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.

Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja, Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje! Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih. Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.

Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.

Gospod je pastir moj, ništa mi neæe nedostajati. Na zelenoj paši pase me, vodi me na tihu vodu. Dušu moju oporavlja, vodi me stazama pravednim imena radi svojega. Da poðem i dolinom sjena smrtnoga, neæu se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i palica tvoja tješi me. Postavio si preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; namazao si uljem glavu moju, i èaša je moja preopuna. Da! dobrota i milost tvoja pratiæe me u sve dane života mojega, i ja æu nastavati u domu Gospodnjem zadugo.

Pogledaj me i smiluj se na me, jer sam inokosan i nevoljnik. Nek se raširi stisnuto srce moje, iz tjeskobe moje izvadi me. Vidi jade moje i muku moju, i oprosti mi sve grijehe moje.

Gospod je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je krjepost života mojega; koga da se strašim? Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici i neprijatelji moji, spotaæi æe se i pašæe. Ako protiv mene vojska u oko stane, neæe se uplašiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda neæu bojati. Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu. Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me.

Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati.

Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga.

Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me. Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siðem u grob. Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. Gnjev je njegov za trenuæe oka, a do života milost njegova, veèerom dolazi plaè, a jutrom radost.

“Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.” I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem. Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti.

Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao. Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom.

Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje. Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše. Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene. Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud.

U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone.

Kad muèah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. Jer dan i noæ tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci.

Gle, oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, i na onima koji èekaju milost njegovu. On æe dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine.

Anðeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih.

Oèi su Gospodnje obraæene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. Ali je strašno lice Gospodnje za one koji èine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov. Vièu pravedni, i Gospod ih èuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh. Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha. Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod. Èuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neæe slomiti.

Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima. Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali.

Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se. Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš. Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost.

Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov. Maè potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem. Maè æe njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæe se.

Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje.

Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega. Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan; Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem. Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega. Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno. Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema.

Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me. Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek. Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.

Izvadi me iz jame, koja buèi, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. I metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, i poèinju se bojati Gospoda, i uzdati se u njega.

Gospode, nemoj zatvoriti srca svojega od mene; milost tvoja i istina tvoja jednako neka me èuvaju.

Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj. Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti.

Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.

Onda æu pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviæu te, Bože, Bože moj! Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

Bog nam je utoèište i sila, pomoænik, koji se u nevoljama brzo nalazi. Zato se neæemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima.

Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji. Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš bog Jakovljev.

Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka.

Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.”

Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro.

Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože.

Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se: Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom.

Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.

Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne.

Kad me je strah, ja se u tebe uzdam. Bogom se hvalim za rijeè njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti tijelo? Svaki dan izvræu rijeèi moje; što god misle, sve meni o zlu. Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju.

U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj.

U Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æu hvaliti; Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh.

Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.

Ali ti æeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode. Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog èuvar moj.

A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje. Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje.

Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti. Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja. Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih.

Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega je spasenje moje! Ta, on je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo.

Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj. On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti. U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu. Narode! uzdaj se u njega u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utoèište.

Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj. Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju. Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe; Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje. Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja. Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi. Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se. Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me.

Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.

Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju. Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti? Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.

Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu. Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji. Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.

Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte.

Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome. I ptica nahodi kuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj! Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka.

U dan tuge svoje prizivljem te, jer æeš me uslišiti.

Jer je milost tvoja velika nada mnom, i izvadio si dušu moju iz pakla najdubljega.

Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh?

Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.

Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva. Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam. On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora; Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda. Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju, Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi.

Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište. Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje. Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim. Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja. “Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje. Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga. Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.”

Kad se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušu moju.

Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo utoèište moje.

Raduj se Gospodu, sva zemljo! Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajuæi! Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove. Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga, i blagosiljajte ime njegovo. Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno.

Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.

Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.

Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenèava te dobrotom i milošæu;

Jer zna graðu našu, opominje se da smo prah. Dani su èovjeèiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta. Dune vjetar na nj, i nestane ga, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova,

Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu, I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.

Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.

Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe; Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove; Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.

Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove. Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.

Vrati se, dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj! Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. Hodiæu pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh.

Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh.

Iz tjeskobe povikah ka Gospodu i usliši me, izvede me na prostrano mjesto Gospod. Gospod je sa mnom, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek?

Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na èovjeka; Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na knezove.

Neæu umrijeti, nego æu živ biti, i kazivati djela Gospodnja.

Karajuæi pokara me Gospod; ali me smrti ne dade.

Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj.

Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj.

U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.

Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.

Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.

Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu. Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.

Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj. Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.

Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.

Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.

Pomoæ je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju.

Gospod æe te saèuvati od svakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod. Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka.

Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

Èekam Gospoda; èeka duša moja; uzdam se u rijeè njegovu. Duša moja èeka Gospoda veæma nego straže jutrnje, koje straže jutrom.

Izbavi me, Gospode, od èovjeka zloga, saèuvaj me od nasilnika, Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem.

Znam da æe Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima.

Glasom svojim ka Gospodu vièem, glasom svojim Gospodu se molim. Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred njim kazujem, Kad iznemogne u meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Na putu, kojim hodim, sakriše mi zamku. Pogledam nadesno, i vidim da me niko ne zna; nestade mi utoèišta, niko ne mari za dušu moju. Vièem k tebi, Gospode; velim: ti si utoèište moje, dio moj na zemlji živijeh. Èuj tužnjavu moju; jer se muèim veoma. Izbavi me od onijeh koji me gone, jer su jaèi od mene. Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene æe se skupiti pravednici, kad mi uèiniš dobro.

Pružam k tebi ruke svoje; duša je moja kao suha zemlja pred tobom. Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duha mojega, nemoj odvratiti lica svojega od mene; jer æu biti kao oni koji odlaze u grob.

Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivaju u istini. Želju ispunja onima koji ga se boje, tužnjavu njihovu èuje, i pomaže im. Èuva Gospod sve koji ga ljube, a bezbožnike sve æe istrijebiti. Hvalu Gospodu neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo uvijek i bez prestanka.

Èini sud onima, kojima se èini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane, Gospod otvora oèi slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike. Gospod èuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièki prevraæa.

Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;

Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje. Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim.

Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava.

Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.

Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.

Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu.

Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti?

Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov.

Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.

Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca; Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke. Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.

Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme. Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno; Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi. Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju;

Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje.

U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.

Što biste još bili bijeni kad se sve više odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeðene ni zavijene ni uljem zablažene.

Sva zemlja poèiva i mirna je; pjevaju iza glasa.

Tako æe Gospod udariti Misir, i udariv iscijeliæe, jer æe se obratiti ka Gospodu, umoliæe mu se, i iscijeliæe ih.

Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muèi porodilja; zgurih se èujuæi, prepadoh se videæi.

Tužiæe zemlja i opasti, iznemoæi æe vasiljena i opasti; iznemoæi æe glavari naroda zemaljskoga. Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vjeèni. Zato æe prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatræe se stanovnici njezini; zato æe izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo æe ljudi ostati.

Jer si bio krjepost ubogome, krjepost siromahu u nevolji njegovoj, utoèište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnièki kao poplava koja obaljuje zid.

Uništiæe smrt zauvijek, i utræe Gospod Gospod suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinuæe sa sve zemlje; jer Gospod reèe.

Ko se tebe drži, èuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda. Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod Gospod vjeèna stijena.

Gospode! nama æeš dati mir, jer sva djela naša ti si nam uèinio.

A zato èeka Gospod da se smiluje na vas, i zato æe se uzvisiti da vas pomiluje; jer je Gospod pravedan Bog; blago svjema koji ga èekaju. Jer æe narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; neæeš više plakati, doista æe te pomilovati kad povièeš; èim te èuje, odazvaæe ti se. Premda æe vam Gospod dati hljeba tužnoga i vode nevoljnièke; ali ti se više neæe uzimati uèitelji tvoji, nego æe oèi tvoje gledati uèitelje tvoje, I uši æe tvoje slušati rijeè iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo.

Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Recite onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašæe vas. Tada æe se otvoriti oèi slijepima, i uši gluhima otvoriæe se. Tada æe hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.

I ondje æe biti nasap i put, koji æe se zvati sveti put; neæe iæi po njemu neèisti, nego æe biti za njih; ko uzide njim, ni lud neæe zaæi. Neæe ondje biti lava, i ljuta zvijer neæe iæi po njemu, niti æe se ondje naæi, nego æe hoditi izbavljeni. I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe.

Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje.

Kao pastir pašæe stado svoje; u naruèje svoje sabraæe jaganjce, i u njedrima æe ih nositi, a dojilice æe voditi polako.

Ne znaš li? nijesi li èuo da Bog vjeèni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruðuje? razumu njegovu nema mjere. On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost. Djeca se more i sustaju, i mladiæi padaju; Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.

Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiæu te i pomoæi æu ti, i poduprijeæu te desnicom pravde svoje.

Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeði, njih æu uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neæu ih ostaviti.

Ali sada ovako veli Gospod, koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si. Kad poðeš preko vode, ja æu biti s tobom, ili preko rijeka, neæe te potopiti; kad poðeš kroz oganj, neæeš izgorjeti i neæe te plamen opaliti.

Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod èinim sve to.

I do starosti vaše ja æu biti isti, i ja æu vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja æu nositi, ja æu vas nositi i izbaviæu.

Evo, pretopiæu te, ali ne kao srebro, prebraæu te u peæi nevolje.

Neæe biti gladni ni žedni, neæe ih biti vruæina ni sunce; jer kome ih je žao, on æe ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiæe ih.

Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Gospod utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se.

Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom.

Jer æe Gospod utješiti Sion, utješiæe sve razvaline njegove, i pustinju njegovu uèiniæe da bude kao Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, radost æe se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.

Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i doðu u Sion pjevajuæi, i veselje vjeèno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi. Ja, ja sam utješitelj vaš; ko si ti da se bojiš èovjeka smrtnoga i sina èovjeèijega, koji je kao trava?

Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer iznièe pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi oblièja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na oèima, èega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbaèen izmeðu ljudi, bolnik i vièan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoæi naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muèi. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zaðosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Muèen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje voðen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko æe iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zloèincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne uèini nepravde, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeæe natražje, produljiæe dane, i što je Gospodu ugodno napredovaæe njegovom rukom. Vidjeæe trud duše svoje i nasitiæe se; pravedni sluga moj opravdaæe mnoge svojim poznanjem, i sam æe nositi bezakonja njihova. Zato æu mu dati dio za mnoge, i sa silnima æe dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut meðu zloèince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zloèince se moli.

Ne boj se, jer se neæeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer neæeš biti prijekorna, nego æeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovišta svojega neæeš se više sjeæati.

Pravdom æeš se utvrditi, daleko æeš biti od nasilja, te se neæeš bojati, i od strahote, jer ti se neæe približiti.

Nikako oružje naèinjeno protiv tebe neæe biti sreæno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu sapreæeš. To je našljedstvo sluga Gospodnjih i pravda njihova od mene, veli Gospod.

Jer æete s veseljem izaæi, i u miru æete biti voðeni; gore i bregovi pjevaæe pred vama od radosti, i sva æe drveta poljska pljeskati rukama.

Dolazi u mir i poèiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.

Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vjeènosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujuæi duh smjernijeh i oživljujuæi srce skrušenijeh.

Vidim putove njegove, ali æu ga iscijeliti, vodiæu ga i daæu opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže. Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliæu ga.

Taki li je post koji izabrah da èovjek muèi dušu svoju jedan dan? da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li æeš zvati post i dan ugodan Gospodu? A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlaèene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuæu? kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela?

Tada æe sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti, i pred tobom æe iæi pravda tvoja, slava Gospodnja biæe ti zadnja straža. Tada æeš prizivati, i Gospod æe te èuti: vikaæeš, i reæi æe: evo me. Ako izbaciš izmeðu sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo; I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada æe zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama æe tvoja biti kao podne. Jer æe te Gospod voditi vazda, i sitiæe dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krijepiæe, i biæeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne presiše.

Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da æe im se otvoriti tamnica. Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne, Da uèinim žalosnima u Sionu i dam im nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu.

U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan, i anðeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme.

Jer, gle, ja æu stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo neæe se pominjati niti æe na um dolaziti. Nego se radujte i veselite se dovijeka radi onoga što æu ja stvoriti; jer gle, ja æu stvoriti Jerusalim da bude veselje i narod njegov da bude radost. I ja æu se veseliti radi Jerusalima, i radovaæu se radi naroda svojega, i neæe se više èuti u njemu plaè ni jauk.

Kao kad koga mati njegova tješi tako æu ja vas tješiti, i utješiæete se u Jerusalimu.

Blago èovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. Jer æe biti kao drvo usaðeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeæa kad doðe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje raðati rod.

Iscijeli me, Gospode, i biæu iscijeljen; izbavi me, i biæu izbavljen, jer si ti hvala moja.

Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav èekate. Tada æete me prizivati i iæi æete i moliæete mi se, i uslišiæu vas. I tražiæete me, i naæi æete me, kad me potražite svijem srcem svojim.

Jer æu te iscijeliti, i rane æu ti izlijeèiti, govori Gospod, jer te zvaše otjeranom: Sionom, kojega niko ne traži.

Jer æu napojiti umornu dušu, i nasititi svaku klonulu dušu. Utom se probudih i pogledah, i san mi bješe sladak.

Evo, ja æu ga iscijeliti i zdravlje mu dati, iscijeliæu ih i pokazaæu im obilje mira, postojanoga mira.

Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi. Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.

Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo. Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja. Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati. Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži. Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.

Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.

Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se. Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.

Na dobroj paši pašæu ih, i tor æe im biti na visokim gorama Izrailjevijem; ondje æe ležati u dobrom toru i po obilatoj æe paši pasti na gorama Izrailjevijem. Ja æu pasti stado svoje, i ja æu ih odmarati, govori Gospod Gospod. Tražiæu izgubljenu, i dovešæu natrag odagnanu, i ranjenu æu zaviti i bolesnu okrijepiti; a tovnu æu i jaku potrti, pašæu ih pravo.

Progovori Navuhodonosor i reèe: da je blagosloven Bog Sedrahov, Misahov i Avdenagov, koji posla anðela svojega i izbavi sluge svoje, koje se u nj pouzdaše i ne poslušaše zapovijesti careve i dadoše tjelesa svoja da ne bi služili niti se poklonili drugom bogu osim svojega Boga.

Bog moj posla anðela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se naðoh èist pred njim, a ni tebi, care, ne uèinih zla. Tada se car veoma obradova tomu, i zapovjedi da izvade Danila iz jame. I izvadiše Danila iz jame, i ne naðe se rane na njemu, jer vjerova Bogu svojemu.

On izbavlja i spasava, i èini znake i èudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske.

Hodite da se vratimo ka Gospodu; jer on razdrije, i iscijeliæe nas, rani, i zaviæe nas. Povratiæe nam život do dva dana, treæi dan podignuæe nas, i živjeæemo pred njim.

Od groba æu ih izbaviti, od smrti æu ih saèuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja? kajanje æe biti sakriveno od oèiju mojih.

I naknadiæu vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusjenica, velika vojska moja, koju slah na vas. I ješæete izobila, i biæete siti i hvaliæete ime Gospoda Boga svojega, koji uèini s vama èudesa, i narod moj neæe se posramiti dovijeka.

I reèe: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti èu glas moj.

Gospod Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spašæe te; radovaæe ti se veoma, umiriæe se u ljubavi svojoj, veseliæe se tebe radi pjevajuæi.

A vama, koji se bojite imena mojega, granuæe sunce pravde, i zdravlje æe biti na zracima njegovijem, i izlaziæete i skakaæete kao teoci od jasala.

Tada Irod kad vidje da su ga mudarci prevarili, razgnjevi se vrlo i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca. Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreæi: Glas u Rami èu se, plaè, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plaèe za svojom djecom, i neæe da se utješi, jer ih nema.

I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. I otide glas o njemu po svoj Siriji i privedoše mu sve bolesne od razliènijeh bolesti i s razliènijem mukama, i bijesne, i mjeseènjake, i uzete, i iscijeli ih.

Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti;

Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta æete jesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, u što æete se obuæi. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuèe se kao jedan od njih. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni? Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo æe vam se sve dodati. Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuæe se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.

Ištite, i daæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte, i otvoriæe vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriæe mu se.

I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube.

A kad uðe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleæi ga I govoreæi: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi se vrlo. A Isus reèe mu: ja æu doæi i iscijeliæu ga. I kapetan odgovori i reèe: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uðeš; nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. A kad èu Isus, udivi se i reèe onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. I to vam kažem da æe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæe za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome: A sinovi carstva izgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. A kapetanu reèe Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj èas.

I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.

A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli: Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese.

I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše. I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo. I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.

A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem. I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas? A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja. I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.

I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga. I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem? Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma. I ustavši otide doma.

A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.

I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa.

I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.

A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna.

Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.

I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.

I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi.

Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite.

I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega. A vama je i kosa na glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

Koji èuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je.

Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje.

Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.

I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotu lijeèiti? da bi ga okrivili. A on reèe im: koji je meðu vama èovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neæe je uzeti i izvaditi? A koliko li je èovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro èiniti. Tada reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.

I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve.

Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati.

A na kamenu posijano to je koji sluša rijeè i odmah s radosti primi je, Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag.

I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.

I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo. A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama. A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi! A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara. Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa.

I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih, Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.

I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti. A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo. I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa.

A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe.

Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni.

Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh.

I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim? Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše. I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim.

I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih.

A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe. I sve što uzištete u molitvi vjerujuæi, dobiæete.

Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni.

Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni.

Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše.

I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.

Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.

A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;

A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?

I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega.

A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.

A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne. I sav grad bijaše se sabrao k vratima. I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu.

I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni. I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti. A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se. I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist.

I doðoše k njemu s uzetijem koga nošaše èetvoro. I ne moguæi približiti se k njemu od naroda otkriše kuæu gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše. A Isus vidjevši vjeru njihovu reèe uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji. A ondje sjeðahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima: Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reèe im: što tako pomišljate u srcima svojijem? Što je lakše? reæi uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reæi: ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:) Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. I usta odmah, i uzevši odar iziðe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi: nigda toga vidjeli nijesmo.

I èuvši Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje.

I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom. I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu. I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.

Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu. I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij.

I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole:

Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu; Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne.

I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni. A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo? I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika. I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere.

I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem, Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se. I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me. Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka. I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo. I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline. A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo. I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru.

I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili, Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove. Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.

Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja? A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj. I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki. I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka. I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani. I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem.

I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.

I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.

I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on. I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.

Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima. A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine. A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh. I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje. I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru.

I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.

I doðe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. I uzevši za ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li što. I pogledavši reèe: vidim ljude gdje idu kao drva. I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo.

I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta.

I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s obje ruke uæi u pakao, u oganj vjeèni, Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je uæi u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vjeèni, Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom uæi u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše. I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me! I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu. I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam. A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

I odgovarajuæi Isus reèe im: Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam.

A vi se èuvajte; jer æe vas predavati u sudove i po zbornicama biæe vas, i pred kraljeve i careve izvodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima. I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanðelje. A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta æete govoriti, niti mislite; nego što vam se da u onaj èas ono govorite; jer vi neæete govoriti nego Duh sveti. I predaæe brat brata na smrt i otac sina, i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu.

I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.

A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu.

I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti. A bijaše sahat treæi kad ga razapeše.

I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?

A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe.

Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje;

I u zbornici bješe èovjek u kome bješe neèisti duh ðavolski, i povika iza glasa Govoreæi: proði se, šta je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iz njega, i nimalo mu ne naudi. I u sve uðe strah, i govorahu jedan drugome govoreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silom zapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze?

Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.

A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih.

I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti. I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega.

Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.

I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih. I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj; I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji. I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem? Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi? Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj. I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga.

I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.

A dogodi se u drugu subotu da on uðe u zbornicu i uèaše, i bješe ondje èovjek kome desna ruka bješe suha. Književnici pak i fariseji gledahu za njim neæe li u subotu iscijeliti, da ga okrive. A on znadijaše pomisli njihove, i reèe èovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade. A Isus reèe im: da vas zapitam: šta valja u subotu èiniti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni muèahu. I pogledavši na sve njih reèe mu: pruži ruku svoju. A on uèini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.

I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve.

Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi.

U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. A kad èu za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleæi ga da bi došao da mu iscijeli slugu. A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš; Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu; Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava.

Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iðaše s njom. I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi. I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.

A u taj èas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid. I odgovarajuæi Isus reèe im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i èuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi èiste se, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanðelje.

I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam ðavola iziðe,

A kad iðahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji. I pristupivši probudiše ga govoreæi: uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. A njima reèe: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?

I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me. Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji. A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im. Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.

I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine.

Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.

Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem ðavolima, i da iscjeljuju od bolesti. I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike.

A kad iziðoše, iðahu po selima propovijedajuæi jevanðelje i iscjeljujuæi svuda.

A narod razumjevši poðe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.

I gle, èovjek iz naroda povika govoreæi: uèitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac: I gle, hvata ga duh, i ujedanput vièe, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi; I molih uèenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. I odgovarajuæi Isus reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo. A dok još iðaše k njemu obori ga ðavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu neèistome, i iscijeli momèe, i dade ga ocu njegovu.

I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije.

Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi.

A Isus odgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva. A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe. A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe. A Samarjanin nekakav prolazeæi doðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se; I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega.

I jednom izgna ðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðe progovori nijemi; i diviše se ljudi.

Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

A uèenicima svojijem reèe: zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta æete jesti; ni tijelom u što æete se obuæi: Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela. Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? A kad ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za ostalo? Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuèe se kao jedan od njih. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, akamoli vas, malovjerni! I vi ne ištite šta æete jesti ili šta æete piti, i ne brinite se; Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo. Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati. Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo.

Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede. Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše.

I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje. I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga.

A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni?

I reèe im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim ðavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treæi dan svršiæu.

I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest. I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati? A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.

Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;

Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se. A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav, I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu, I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu. A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš. I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze. Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega, Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja. Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se. A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.

I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka, I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas. I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se. A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,

Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.

A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.

Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.

Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.

A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. I dlaka s glave vaše neæe poginuti.

A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.

Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.

I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.

I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke.

I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.

I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.

Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni.

Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti. I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete. Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje. Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe. I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav. Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica. Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.

U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda; Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav? Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene. Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota.

A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.

I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima.

A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti. Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete. Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje.

Isus im pak opet reèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neæe hoditi po tami, nego æe imati vidjelo života.

I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja. I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doæi æe noæ kad niko ne može raditi. Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu. Rekavši ovo pljunu na zemlju i naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oèi slijepome, I reèe: idi umij se u banji Siloamskoj koje znaèi poslan). Otide dakle i umi se, i doðe gledajuæi.

Otkako je svijeta nije èuveno da ko otvori oèi roðenom slijepcu.

Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,

I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.

A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?

A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. Udariše suze Isusu. Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.

Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.

Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte. Mnogi su stanovi u kuæi oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto.

I šta god zaištete u oca u ime moje, ono æu vam uèiniti, da se proslavi otac u sinu. I ako što zaištete u ime moje, ja æu uèiniti.

Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji.

Ako ostanete u meni i rijeèi moje u vama ostanu, šta god hoæete ištite, i biæe vam. Tijem æe se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i biæete moji uèenici.

Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni.

Tako i vi dakle imate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe se srce vaše, i vaše radosti niko neæe uzeti od vas; I u onaj dan neæete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daæe vam. Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primiæete, da radost vaša bude ispunjena.

Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu æete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.

Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.

Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota. Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.

A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.

I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.

I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.

Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem.

A Petar reèe: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazareæanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji. I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga. I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga.

Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad proðe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih. A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje muèahu neèisti duhovi; i svi ozdravljahu.

Ali ustade poglavar sveštenièki i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti, I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor. A anðeo Gospodnji otvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ih reèe: Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve rijeèi ovoga života.

A oni onda otidoše od sabora radujuæi se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa.

A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu. A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè.

A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše; Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I bi velika radost u gradu onome.

Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim.

Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod. I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega.

Utvrðujuæi duše uèenika i svjetujuæi ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja uæi u carstvo Božije.

I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva.

Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji. A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?

I Bog èinjaše ne mala èudesa rukama Pavlovijem, Tako da su i èalme i ubrušèiæe znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih.

Služeæi Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi raðahu o glavi;

I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajuæi šta æe mi se u njemu dogoditi; Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoèi, govoreæi da me okovi i nevolje èekaju. Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim teèenje svoje s radošæu i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedoèim jevanðelje blagodati Božije.

Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoænima, i opominjati se rijeèi Gospoda Isusa koju on reèe: mnogo je blaženije davati negoli uzimati.

A Pavle odgovori i reèe: šta èinite te plaèete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoæu, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: volja Božija neka bude.

A dogodi se da otac Poplijev ležaše od groznice i od srdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga. A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se.

Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajuæi da nevolja trpljenje gradi; A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje; A nadanje neæe se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama.

Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas. Mnogo æemo dakle veæma biti kroza nj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom. Jer kad smo se pomirili s Bogom smræu sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo æemo se veæma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili. Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje.

Zato kao što kroz jednoga èovjeka doðe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uðe u sve ljude, jer svi sagriješiše.

Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se? Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom oèinom, tako i mi u novom životu da hodimo. Jer kad smo jednaki s njim jednakom smræu, biæemo i vaskrsenijem; Znajuæi ovo da se stari naš èovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu. Jer koji umrije oprosti se od grijeha.

A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da æemo i življeti s njim, Znajuæi da Hristos usta iz mrtvijeh, veæ više ne umire; smrt više neæe obladati njime. Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi. Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu. Da ne caruje dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem; Niti dajite udova svojijeh grijehu za oružje nepravde; nego dajite sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, i ude svoje Bogu za oružje pravde.

Kakav dakle onda imadoste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt. A sad oprostivši se od grijeha, i postavši sluge Božije, imate plod svoj na posveæenje, a kraj život vjeèni.

Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božij je život vjeèni u Hristu Isusu Gospodu našemu.

Ja nesreæni èovjek! Ko æe me izbaviti od tijela smrti ove?

Nikakva dakle sad nema osuðenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu. Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti. Jer što zakonu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u oblièju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu; Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može. A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.

A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi. A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.

Tako dakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo. Jer ako živite po tijelu, pomrijeæete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življeæete. Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe! Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo.

Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja æe nam se javiti. Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji. Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad, Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije. Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad. A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu. Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako æe mu se nadati? Ako li se nadamo onome što ne vidimo, èekamo s trpljenjem.

A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što æemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem. A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete.

A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju. Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom. A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi.

Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas? Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje? Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda? Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?

Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano: Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje.

Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio. Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.

Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem: Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu,

Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.

Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se.

Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo.

Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako. Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike. Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite. Radujte se s radosnima, i plaèite s plaènima.

Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima.

A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga.

Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga.

Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.

Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.

Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh.

Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti.

A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt.

Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?

Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe, Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista. Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajuæi da kao što ste zajednièari u našemu stradanju tako i u utjesi.

Jer vam neæemo, braæo, zatajiti nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti; Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se veæ ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve. Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da æe nas i još izbaviti,

Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama.

Zato nam se ne dosaðuje; no ako se naš spoljašnji èovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan. Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vjeènu i od svega pretežniju slavu, Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vjeèno.

Jer znamo da kad se zemaljska naša kuæa tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu na nebesima. Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæi se u svoj nebeski stan.

Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda. Jer po vjeri živimo a ne po gledanju. Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi ka Gospodu.

Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse. Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.

Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro proðe, gle, sve novo postade.

Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama, U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,

Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.

Ne govorim na osuðenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo. Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošæu pored sviju briga našijeh.

Jer kad doðosmo u Maæedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah. Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem.

Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi. Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko uèini staranje meðu vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste èisti u djelu.

Da u mnogome kušanju nevolja suvišak radosti njihove i puko siromaštvo njihovo izobilova u bogatstvu prostote njihove.

A Bog je kadar uèiniti da je meðu vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajuæi izobilujete za svako dobro djelo; Kao što je pisano: prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavijek. A koji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæe da uzrastu žita pravde vaše; Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas èini hvalu Bogu.

Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac; Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom; U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji; Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim? Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti.

Tijem æu se hvaliti, a sobom se neæu hvaliti, veæ ako slabostima svojima.

I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anðeo sotonin, da me æuša da se ne ponosim. Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. I reèe mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem æe se najslaðe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova. Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan.

Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici.

A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera,

Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.

I s njim vaskrse i posadi na nebesima u Hristu Isusu.

Toga sam radi ja Pavle sužanj Isusa Hrista za vas neznabošce,

Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani, Sa svakom poniznošæu i krotošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan drugoga u ljubavi,

Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. Toga radi uzmite sve oružje Božije, da biste se mogli braniti u zli dan, i svršivši sve održati se.

I svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete, I za mene, da mi se da rijeè kad otvorim usta svoja, da obznanim sa slobodom tajnu jevanðelja, Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao što mi se pristoji.

Jer je meni život Hristos a smrt dobitak. A kad mi življenje u tijelu plod donosi, to ne znam šta æu izabrati. A oboje mi je milo, imajuæi želju otiæi i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo;

Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga vjerujete nego i da stradate za nj,

Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost.

Jer mi smo obrezanje koji duhom Bogu služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo.

Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu,

Jer je naše življenje na nebesima, otkuda i spasitelja oèekujemo Gospoda svojega Isusa Hrista, Koji æe preobraziti naše poniženo tijelo da bude jednako tijelu slave njegove, po sili da može sve sebi pokoriti.

Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se. Krotost vaša da bude poznata svijem ljudima. Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da saèuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu.

Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati. Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moæ daje. Ali dobro uèiniste što se primiste moje nevolje.

A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu.

Jaèajuæi svakom snagom po sili slave njegove, i u svakom trpljenju i dugom podnošenju s radošæu; Zahvaljujuæi Bogu i ocu, koji nas prizva u dijel našljedstva svetijeh u vidjelu; Koji nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje,

Sad se radujem u svojemu stradanju za vas, i dovršujem nedostatak nevolja Hristovijeh na tijelu svojemu za tijelo njegovo koje je crkva,

Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga. Mislite o onome što je gore a ne što je na zemlji. Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu. A kad se javi Hristos, život vaš, onda æete se i vi s njime javiti u slavi.

I mir Božij da vlada u srcima vašima, na koji ste i pozvani u jednom tijelu, i zahvalni budite.

Nego postradavši prije i osramoæeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanðelje Božije s velikom borbom.

Da se niko ne smete u ovijem nevoljama; jer sami znate da smo na to odreðeni. Jer kad bijasmo kod vas kazasmo vam naprijed da æemo padati u nevolje, koje i bi, i znate. Toga radi i ja ne moguæi više trpljeti poslah da poznam vjeru vašu, da vas kako ne iskuša kušaè, i da uzalud ne bude trud naš.

Neæu vam pak zatajiti, braæo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako æe Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim. Jer vam ovo kazujemo rijeèju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onijeh koji su pomrli.

Nego svagda idite za dobrom, i meðu sobom, prema svima. Radujte se svagda. Molite se Bogu bez prestanka. Na svaèemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božija u Hristu Isusu od vas.

I cijel vaš duh i duša i tijelo da se saèuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista. Vjeran je onaj koji vas dozva, koji æe i uèiniti.

Tako da se mi sami hvalimo vama crkvama Božijima, vašijem trpljenjem i vjerom u svima vašijem gonjenjima i nevoljama koje podnosite, Za znak pravednoga suda Božijega da se udostojite carstva Božijega, za koje i stradate. Jer je pravedno u Boga da vrati muke onima koji vas muèe; A vama koje muèe pokoj s nama kad se pokaže Gospod Isus s neba s anðelima sile svoje

A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati, Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome.

A sam Gospod mira da vam da mir svagda u svakom dogaðaju. Gospod sa svima vama.

Više ne pij vode, nego pij po malo vina, želuca radi svojega i èestijeh svojijeh bolesti.

Jer ništa ne donesosmo na ovaj svijet, dakle ne možemo ništa ni odnijeti. A kad imamo hranu i odjeæu, ovijem da budemo dovoljni.

Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i èistote.

Ne postidi se dakle svjedoèanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanðeljem Hristovijem po sili Boga, Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjeènijeh; A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanðeljem; Za koje sam ja postavljen apostol i uèitelj neznabožaca. Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; ali se ne stidim, jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj saèuvati za dan onaj.

U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže. Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom. Istinita je rijeè: ako s njim umrijesmo, to æemo s njim i oživljeti. Ako trpimo, s njim æemo i carovati. Ako se odreèemo, i on æe se nas odreæi.

A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje, Protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh, i od sviju me izbavi Gospod. A i svi koji pobožno hoæe da žive u Hristu Isusu, biæe gonjeni.

A ti budi trijezan u svaèemu, trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službu svoju svrši.

Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta. Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah. Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.

U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi! Ali Gospod bi sa mnom i dade mi pomoæ da se kroza me svrši propovijedanje, i da èuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh. I Gospod æe me izbaviti od svakoga zla djela, i saèuvaæe me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin.

Za nad vjeènoga života, koji obeæa nelažni Bog prije vremena vjeènijeh,

Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i Timotija brata, Filimonu ljubaznome i pomagaèu našemu,

Ali opet molim ljubavi radi, ja koji sam takovi kao starac Pavle, a sad sužanj Isusa Hrista;

Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola; I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.

Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.

Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obeæanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas. Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže èuvena rijeè, jer ne vjerovaše oni koji èuše. Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reèe: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta. Jer negdje reèe za sedmi dan ovako: i poèinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh. I na ovom mjestu opet: neæe uæi u pokoj moj. Buduæi pak da neki imaju da uðu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uðoše za neposlušanje; Opet odredi jedan dan, danas, govoreæi u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca. Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom. Daklem je ostavljeno još poèivanje narodu Božijemu.

Jer nemamo poglavara sveštenièkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svaèemu iskušan kao i mi, osim grijeha. Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i naðemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoæ.

On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti. Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju.

Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše.

Zato se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora.

U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obeæanja, nego ga vidjevši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.

Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kæeri Faraonove; I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost grijeha: Državši sramotu Hristovu za veæe bogatstvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu. Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viðaše.

I šta æu još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima, Koji vjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu, dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima, Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuðe; Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije; A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti; Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po peæinama i po rupama zemaljskijem. I ovi svi dobivši svjedoèanstvo vjerom ne primiše obeæanja; Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.

Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži.

Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. Jer svako karanje kad biva ne èini se da je radost, nego žalost; ali poslije daæe miran rod pravde onima koji su nauèeni njime.

Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite, I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli.

Opominjite se sužanja kao da ste s njima svezani, onijeh kojima se nepravda èini kao da ste i sami u tijelu.

Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebe otstupiti; Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoænik, i neæu se bojati; šta æe mi uèiniti èovjek?

Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi.

Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.

Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti, Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje; A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.

Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.

Uzmite, braæo moja, za ugled stradanja proroke koji govoriše u ime Gospoda. Gle, blažene nazivamo one koji pretrplješe. Trpljenje Jovljevo èuste, i pošljedak Gospodnji vidjeste: jer je Gospod milostiv i smiluje se.

Muèi li se ko meðu vama, neka se moli Bogu; je li ko veseo, neka hvali Boga. Boluje li ko meðu vama, neka dozove starješine crkvene, te neka èitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje. I molitva vjere pomoæi æe bolesniku, i podignuæe ga Gospod; i ako je grijehe uèinio, oprostiæe mu se. Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate; jer neprestana molitva pravednoga mnogo može pomoæi.

Kojemu radujte se, premda ste sad malo gdje je potrebno) žalosni u razliènijem napastima, Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem naðe na hvalu i èast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos;

Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko žalosti, stradajuæi na pravdi. Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro èineæi muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom. Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom; Koji grijeha ne uèini, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem; Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi; Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo; kojega se ranom iscijeliste.

Nego ako i stradate pravde radi, blaženi ste. Ali straha njihova ne bojte se, niti se plašite;

Jer je bolje, ako hoæe volja Božija, da stradate dobro èineæi, negoli zlo èineæi. Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom;

Kad dakle Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada tijelom, prestaje od grijeha,

Ljubazni! ne èudite se vruæini koja vam se dogaða za kušanje vaše, kao da vam se što novo dogaða; Nego se radujte što stradate s Hristom, da biste, i kad se javi slava njegova, imali radost i veselje. Ako bivate ukoreni za ime Hristovo, blago vama! jer Duh slave i Boga poèiva na vama: oni dakle hule na nj, a vi ga proslavljate. Samo da ne postrada koji od vas kao krvnik, ili kao lupež, ili kao zloèinac, ili kao onaj koji se miješa u tuðe poslove; A ako li kao hrišæanin, neka se ne stidi, veæ neka slavi Boga u ovom dogaðaju.

Zato i koji stradaju po volji Božijoj neka mu kao vjernome tvorcu predadu duše svoje u dobrijem djelima.

Starješine koje su meðu vama molim koji sam i sam starješina i svjedok Hristova stradanja, i imam dijel u slavi koja æe se javiti:

Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad doðe vrijeme. Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas. Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodi i traži koga da proždere. Branite se od njega tvrðom u vjeri, znajuæi da se takova stradanja dogaðaju vašoj braæi po svijetu. A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji.

Buduæi da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju,

Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike muèeæi èuvati za dan sudni;

Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan. Ne docni Gospod s obeæanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neæe da ko pogine, nego svi da doðu u pokajanje.

Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu.

I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji. Tijem se ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom. U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi.

Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij?

I ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji njegovoj posluša nas. I kad znamo da nas sluša što god molimo, znamo da æe nam dati što ištemo u njega.

Ljubazni! molim se Bogu da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro.

I živi; i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam kljuèeve od pakla i od smrti.

Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daæu mu da jede od drveta životnoga koje je nasred raja Božijega.

I anðelu crkve Smiranske napiši: tako govori prvi i pošljednji, koji bješe mrtav, i evo je živ: Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo ali si bogat i hule onijeh koji govore da su Jevreji a nijesu, nego zbornica sotonina. Ne boj se ni oda šta što æeš postradati. Gle, ðavo æe neke od vas metati u tamnicu, da se iskušate, i imaæete nevolju do deset dana. Budi vjeran do same smrti, i daæu ti vijenac života.

Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi neæe mu nauditi druga smrt.

Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daæu mu da jede od mane sakrivene, i daæu mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi.

I koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daæu mu vlast nad neznabošcima; I pašæe ih s gvozdenom palicom, i oni æe se razdrobiti kao sudovi lonèarski; kao i ja što primih od oca svojega; I daæu mu zvijezdu danicu. Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama.

Koji pobijedi on æe se obuæi u haljine bijele, i neæu izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaæu ime njegovo pred ocem svojijem i pred anðelima njegovima. Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama.

Koji pobijedi uèiniæu ga stub u crkvi Boga svojega, i više neæe iziæi napolje; i napisaæu na njemu ime Boga svojega, i ime novoga Jerusalima, grada Boga mojega, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama.

Koji pobijedi daæu mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojijem na prijestolu njegovu. Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama.

I rekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reèe mi: ovo su koji doðoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noæ u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliæe se u njih. Više neæe ogladnjeti ni ožednjeti, i neæe na njih pasti sunce, niti ikakva vruæina. Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašæe ih, i uputiæe ih na izvore žive vode; i Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh.

I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i rijeèju svjedoèanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti.

Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu. I èuh glas s neba gdje mi govori: napiši: blago mrtvima koji umiru u Gospodu otsad. Da, govori Duh, da poèinu od trudova svojijeh; jer djela njihova idu za njima.

I u njemu se naðe krv proroèka i svetijeh, i sviju koji su pobijeni na zemlji.

I vidjeh prijestole, i sjeðahu na njima, i dade im se sud, i duše isjeèenijeh za svjedoèanstvo Isusovo i za rijeè Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na èelima svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu godina.

I Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh, i smrti neæe biti više, ni plaèa, ni vike, ni bolesti neæe biti više; jer prvo proðe. I reèe onaj što sjeðaše na prijestolu: evo sve novo tvorim. I reèe mi: napiši, jer su ove rijeèi istinite i vjerne. I reèe mi: svrši se. Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak. Ja æu žednome dati iz izvora vode žive zabadava. Koji pobijedi, dobiæe sve, i biæu mu Bog, i on æe biti moj sin.